
Klik na prvu stranicu!
| |
Domagoj Margetić - hrvatski novinar i dvostruki haaški optuženik i osuđenik, prvi novinar zatvorenik Pritvorske jedinice UN-a u Scheweningenu
Ante Nadomir Tadić Šutra
Hrvatski pjesnik
iz kraljevskog grada Knina
Domagoju Margetiću
DOMAGOJ DOMAGOJU
„Tada će vas podvrći mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit će vas zbog mene. I mnogi će tada posrnuti u vjeri; izdavat će jedni druge i mrzit će se medjusobno. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit će spašen“
(Matej; 24, 9-13).
Ne daj se Domagoje – imenjače –
S Neba Ti, Domagoj knez, potpor' šalje.
Od stotin strila, rič tva, zvoni jače –
Protu stotin sila, bij boj i dalje.
Stog – ne dopusti da te slome strvi –
I mene su napadali svon snagon ...
Ne daj mi se brate, jer nisi prvi,
Kon mladenka je plakala nad pragon.
Trgni se rode (!)
– još te tvoj dom triba;
I Isus Krist je ijo s učenicin –
Narani mnoštvo; s par kruva i riba ....
Jist se mora; zarad duva i tila!
Potemtog – s harvackin ću mučenicin –
Molit – Blagoslovljena ti rič bila!
U Kninu 6. rujna Godine Gospodnje 2006.
(33. dan štrajka glađu hrvatskog novinara i haaškog optuženika Domagoja Margetića)
Životopis
Domagoj Margetić rođen je 1974. u Zagrebu, gdje se školovao i danas živi i radi kao novinar.
Posebno se bavi analizom ekonomsko – političkih procesa i pojavama gospodarskog kriminala u Hrvatskoj. Od 1997. do 2003. bavi se analizom pretvorbeno – privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, te odnosima hrvatske Vlade i Međunarodnog monetarnog fonda. 2000. objavio je esej “Gospodarstvo nacije”. Jedan je od osnivača Udruženja novinara Republike Hrvatske (UNRH) čiji je i predsjednik od 2001. godine.
Posebno su zapažene njegove ekonomske analize i razotkrivanje gospodarskog kriminala i korupcije, o čemu je pisao u tjedniku Hrvatsko slovo, gdje je u prvoj polovici 2003. radio kao urednik za gospodarska pitanja. Autor je Izvješća o stanju novinarskih sloboda u Hrvatskoj (2002.), Izvješća o stanju lokalnih medija u Hrvatskoj (2002.), te jedan od autora dokumenta Hrvatske novinarske etike (2003.). Također je sudjelovao u izradi Deklaracije o položaju hrvatskih novinara (2003.). Autor je eseja “Gdje je hrvatsko novinarstvo u zaštiti nacionalnih vrijednosti” (2003.), s kojim je nastupio i sudjelovao na Prvom kongresu o hrvatskim nacionalnim vrijednostima održanom u Zagrebu. Član je Građanskog stručnog povjerenstva za nadzor vlasti. Suradnik je Ličke razvojne agencije na projektu “Ličke televizije”, te je član Povjerenstva za etiku i standarde novinarske struke Udruženja novinara Republike Hrvatske. Jedan je od autora dokumentarnog filma “Markov trg 2a” (2002.). Autor je eseja “Globalni projekt Hrvatska” (2002.). Savjetnik je za odnose s medijima u više udruga građana, te je autor priručnika “Odnosi s javnošću za nevladine udruge” (2002.). Od listopada 2003. do siječnja 2004. radio je kao zamjenik glavnog urednika tjednika za kulturu “Hrvatsko slovo”. Godine 2001. koautor je knjige analiza "Mislimo sustavski", u izdanju Hrvatskog društva za sustave.
Krajem 2002. godine Margetić je bio jedini hrvatski novinar koji je objavio podatke o pripadnicima terorističkih četničkih postrojba u Hrvatskoj, koje je Račanova Vlada zaposlila u sustavu hrvatske policije. Tek tri godine kasnije, 2005. Državno odvjetništvo započelo je kazneni progon protiv osumnjičenih za ratne zločine, sa popisa koje je objavio Margetić.
Godine 2003. objavio je prvo izdanje knjige “Tko je opljačkao Hrvatsku? (Kronika partijske tranzicije 1980. – 2003.)”. U siječnju 2004. imenovan je za glavnog urednika tjednika za kulturu “Hrvatsko slovo”. U prvoj polovici 2004. objavio je seriju analiza stanja u hrvatskim medijima i novinarstvu, u uvodnicima Hrvatskog slova. Godine 2004. postavljen je za predsjednika Programskog vijeća satelitskog televizijskog programa HICTV namijenjenog hrvatskom iseljeništvu u Sjevernoj Americi, kojeg proizvodi Udruženje novinara Republike Hrvatske – UNRH. Autor je izvješća “Medijske i novinarske slobode uvjetovane vlasništvom i upravljačkom strukturom medija”. Početkom svibnja 2004. na temelju njegovih napisa pokrenuta je istraga o obavještajnom podzemlju protiv bivšeg premijera Ivice Račana i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića. Kasnije je političkom nagodbom ta istraga obustavljena. U kolovozu 2004. godine smijenjen je sa mjesta glavnog urednika “Hrvatskoga slova”, zbog kritičkih tekstova protiv Stjepana Mesića i odbijanja naloga za promjenu uređivačke politike svog Uredništva.
Početkom rujna 2004. postao je glavni urednik političkog tjednika “Novo hrvatsko slovo”. U prosincu 2004. Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji iz Haaga izdao je nalog Domagoju Margetiću o prestanku objavljivanja svjedočenja tajnih, zaštićenih svjedoka u procesima pred sudom, misleći na svjedočenje Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića. Margetić je u pisanom odgovoru odbio nalog Haaškoga suda riječima: “Ne priznajem ni Vaš sud niti vaše quasi sudske naloge!” Nakon toga, protivno nalogu Haaga Margetić je u cijelosti u dva specijalna izdanja objavio niz tajnih haaških dokumenata i cjelokupna svjedočenja Stjepana Mesića pred Haaškim sudom, u kojima je optuživao Hrvatsku za agresiju i ratne zločine. Početkom siječnja 2005. izabran je za predsjednika Udruge pomagača obrani generala Ante Gotovine. “Novo hrvatsko slovo” posrednim je metodama zabranjeno, odnosno onemogućeno mu je redovito izlaženje, već krajem siječnja 2005.
Održao je pedesetak predavanja i tribina u Hrvatskoj i inozemstvu o temama korupcije, političke tranzicije, pretvorbe i privatizacije, obavještajne mafije, te pitanja slobode medija. Autor je projekta “Hrvatskog novinarskog instituta-HNI”. Jedini je hrvatski novinar koji je u cijelosti objavio tajnu dokumentaciju o štetnim dogovorima Međunarodnog monetarnog fonda i hrvatske Vlade. Do sada je zbog svog novinarskog rada bio pet puta zatvaran, te priveden na više od 250 obavjesnih razgovora. Krajem prosinca 2004. otela ga je paraobavještajna skupina Ureda predsjednika Republike, ali je policija cijeli slučaj otmice zataškala i istraga je politički obustavljena. Početkom ožujka 2005. objavio je prvu nakladu knjige "Stipe Mesić-dosje izdaje, Neautorizirana biografija drugog hrvatskog predsjednika". Po nalogu Protuobavještajne agencije cjelokupna prva naklada knjige zaplijenjena je i uništena. Tijekom ožujka 2005. objavio je drugu nakladu iste knjige. Sredinom travnja 2005. sudjelovao je u radu neformalne skupine "Hrvatski kolegij-Collegium Croaticum", te u izradi osnovnih teza Hrvatskog kolegija.
Potpisnik je Međunarodne deklaracije o civilnom društvu.
Dana 29. travnja 2005. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu potvrdio je i otpečatio tajnu optužnicu protiv hrvatskog novinara Domagoja Margetića za kazneno djelo nepoštivanja suda, zbog objave svjedočenja i identiteta zaštićenih svjedoka pred Haaškim sudom, misleći na svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu. Domagoj Margetić odbio je primiti haašku optužnicu, te je odbio dragovoljno se odazvati i ispričati Haaškom sudu. Dana 14. lipnja 2005. Margetić se prvi put pojavio pred sudcem Alphonsom Orieuom na Haaškomu sudu. "Ne osjećam se krivim", izjasnio se po svim točkama optužnice, ali se nije ispričao Sudu. Dana 15. srpnja 2005. Haaško tužiteljstvo najavilo je proširenje optužnice protiv hrvatskog novinara i publiciste Domagoja Margetića. Osmoga kolovoza 2005. Margetiću je uručena izmijenjena optužnica Haaškoga tužiteljstva, koju je Carla del Ponte potpisala 6. srpnja 2005.
Zbog medijske blokade i stavljanja na "crnu listu" hrvatskih novinara Margetić je 24.5.2005. osnovao vlastiti web portal - www.domagojmargetic.com .
U svibnju 2005. na svojim web stranicama objavio je u digitalnom obliku knjigu "Hrvatska i Novi svjetski poredak", koja je dostupna na www.domagojmargetic.com .
Početkom ljeta 2005. godine Margetić je pripremio za objavu knjigu "Obavještajna mafija u Hrvatskoj", o ilegalnim obavještajnim strukturama koje su uspostavili politički centri moći, s posebnim analizama o tzv. Ostojićevoj i Bagićevoj skupini. U sklopu knjige nalaziti će se i dvd sa svjedočenjem odvjetnice koja je sudjelovala u prljavim poslovima kriminalnog miljea oko Stjepana Mesića. U tom video svjedočenju odvjetnica koja je radila za taj krim milje svjedoči o cijeloj teghnologiji ponašanja i kriminalu ljudi povezanih sa Stjepanom Mesićem.
U srpnju 2005. američki kongresnik Thaddeus G. McCotter pokrenuo je inicijativu obustave financiranja Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, dok se ne povuku optužnice protiv hrvatskih novinara među kojima je i Domagoj Margetić. Vanjskopolitički odbor Američkog Kongresa uputio je taj amandman Državnom tajništvu SAD-a. Na taj je način, posredno, Američki kongres zatražio odbacivanje optužnica protiv hrvatskih novinara pred Haaškim tribunalom. Iz političkih razloga američki State Department zaustavio je glasovanje o tom amandmanu, ali je za rujan 2005. najavljeno saslušanje pred Kongresnim odborom o medijsom slobodama u Hrvatskoj.
Sredinom srpnja 2005. potporu haaškom optuženiku i novinaru Domagoju Margetiću pred Haaškim sudom dala je i međunarodna organizacija "Reporteri bez granica", čiji je glavni tajnik Robert Menard uputio pismo Haaškom sudu, izrazivši zabrinutost procesom protiv hrvatskih novinara.
Jedini je novinar u Europi kojemu je zbog njegova kritičkog pisanja još 2002. godine oduzeta putovnica, koja mu je vraćena tek 13.6.2005., kako bi mogao otputovati u Nizozemsku, na suđenje pred Haaškom tribunalom. Nedavno je i Ministarstvo pravosuđa potvrdilo kako je Margetiću putovnica bila oduzeta zbog teksta, odnosno zbog objave tajne dokumentacije-ugovora Međunarodnog monetarnog fonda i hrvatske Vlade 2002.
Dana 13. kolovoza 2005. Margetić je primljen u članstvo međunarodne organizacije "Committee of Concerned Journalists", u sklopu "Project for Excellence in Journalism", sa sjedištem u Washingtonu, SAD.
Član je Udruge Domovinski rat On Line, na www.domovinskirat.com.
Krajem kolovoza 2005. udruga hrvatskih branitelja "Zdrug hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski" proglasila je Margetića počasnim članom.
Osnivač je, urednik i vlasnik news-discussion grupe CRO NEWS (30. kolovoza 2005.) na http://groups.google.com/group/CRO-NEWS.
Dana 22. rujna 2005. Margetić je podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu protiv haaške optužnice koju je protiv njega podignula Carla del Ponte. U javnom pismu državnim dužnosnicima zatražio je od premijera i sudbenih vlasti da se poštuju hrvatski zakoni i Ustav kod haaškog procesa protiv hrvatskih novinara.
Početkom listopada 2005. Margetić je primio objedinjenu optužnicu Carle del Ponte protiv četvorice hrvatskih novinara: Jovića, Šešelja, Križića i Margetića, kojom ih se tereti za zločinačko udruživanje, "zajedničku zamisao i strategiju" u razotkrivanju zaštićenih haaških svjedoka. to je prvi put da je Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji optužio cijelu skupinu novinara, i još k tome za udruženi novinarski zločinački poduhvat.
Nakon što mu je političkim pritiscima Sanaderove Vlade onemogućeno pisanje u hrvatskim medijima, Domagoj Margetić postaje redoviti, ekskluzivni kolumnist neovisnog hrvatskog web portala nemacenzure.com.
Krajem studenog 2005. Margetić je objavio svoju treću knjigu "Hrvatska i Novi svjetski poredak (Kako obraniti nacionalnu državu?)". To je prva hrvatska digitalna knjiga, objavljena u CD formatu.
Godine 2005. jedan je od autora stručnih analiza u zborniku "Nacionalne vrijednosti u gospodarskom razvoju", u nakladi Matice Hrvatske i Domagojeve zajednice.
Sredinom 2005. Margetićeve knjige "Tko je opljačkao Hrvatsku (Kronika partijske tranzicije 1980. - 2003.)" i "Stipe Mesić dosje izdaje (Neautorizirana biografija drugog hrvatskog predsjednika)" uvrštene su u službeni popis literature Sveučilišta Berkely, Istočno-europskog odjela, pod naslovim iz Istične Europe i o Istočnoj Europi.
Dana 9. siječnja 2006. Haaški sud ponovno je zabranio Margetiću objavu tajnog Mesićevog svjedočenja u Haagu, ovaj put u obliku audiozapisa kojega je Margetić primio od Haaškog tužiteljstva. Margetić je ponovno odbacio haaški nalog i audio snimke Mesićeva svjedočenja u Haagu objavio na svojem web portalu.
11. siječnja 2006. sutkinja Županijskog suda u Zagrebu izdala je nalog za zatvaranje, ukidanje i zabranu internet stranice domagojmargetic.com, što je prvi slučaj zabrane web portala u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj i jedan od prvih takvih slučajeva u Europi.
Član je Zdruga udruga hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.
Autor je, urednik i voditelj internet radijske emisije „MargaOnlineRadioShow“ na svojem web portalu.
Autor je i voditelj projekta „Problems of transition to democracy – Case Study Croatia“, u SAD-u.
U travnju 2006. objavio je u digitalnom obliku knjigu "Hrvatsko novinarstvo između kriminala, korupcije i medijske prostitucije", koja je u cijelosti prenesena na Margetićevom web portalu domagojmargetic.com.
Krajem svibnja 2006. Margetić je objavio svoju prvu zbirku pjesama „Razotkrivanje“.
Domagoj Margetić je prvi građanin jedne države članice Ujedinjenih Naroda koji je pred Vijećem sigurnosti zatražio preispitivanje haaških optužnica protiv hrvatskih novinara i vjerodostojno tumačenje Statuta Haaškoga suda. Na temelju njegove inicijative i lobiranja predsjednice Hrvatske svjetske organizacije sudac Haaškoga suda Patrick Robinson odbacio je objedinjenu optužnicu Carle del Ponte protiv hrvatskih novinara i dao joj rok za sastavljanje nove. Time je Margetić onemogućio Haaškom sudu sazivanje početka suđenja hrvatskim novinarima za skoro godinu dana.
Ipak, izvorne pojedinačne optužnice protiv hrvatskih novinara ostale su na snazi, a Carla del Ponte je 19.5.2006., uputila Tribunalu novu objedinjenu optužnicu na čak 59 stranica.
Margetić je odgovorio na taj podnesak Carle del Ponte odgovorom na stotinu stranica osporavajući nadležnost Haaškoga suda u procesu protiv hrvatskih novinara, te argumentirajući kako se radi o političkom sudskom procesu pod visokim pokroviteljstvom Ujedinjenih Naroda. Cijeli sadržaj podneska i Margetićeva odgovora dostupan je na web portalu domagojmargetic.com.
Dana 31. svibnja 2006. Haaški je sud objedinio haašku optužnicu kojom se Margetića, Križića i Šešelja tereti za udruženi kriminalni poduhvat, zajedničku strategiju i zamisao u razotkrivanju tajnih haaških svjedoka.
Dana 14. lipnja 2006. Domagoj Margetić se sastao sa glavnim tajnikom i osnivačem Reportera bez granica Robertom Menardom koji je dao bezrezervnu potporu hrvatskim novinarima optuženima u Haagu.
Dana 15. lipnja 2006. glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte potpisala je odluku kojom odustaje od daljnjeg kaznenog progona Domagoja Margetića i još dvojice optuženih novinara, čime je Margetić svojom strategijom obrane postao jednim od prvih optuženika u Haagu koji je i prije samog suđenja pobijedio Del Ponte. Dana 20. lipnja 2006. Sudsko vijeće III. pod predsjedanjem sudca Patricka Robinsona prihvatilo je prijedlog tužiteljstva i obustavilo postupak protiv hrvatskih novinara. Domagoj Margetić porazio je Carlu del Ponte.
U rujnu 2006. objavio je u digitalnom obliku knjigu „Islamistički terorizam na Jugu Europe“.
U srpnju 2006. Margetić je na svojem web portalu objavio Popis svih zaštićenih svjedoka iz haaškog procesa protiv generala Tihomira Blaškića.
Dana 3. kolovoza Haaški je sud u Zagreb poslao nalog kojim Margetiću nalaže prestanak objavljivanja toga popisa. Uz ovaj je nalog hrvatskoj Vlad u tajnosti upućen i nalog za uhićenje i privremeni pritvor Domagoju Margetiću u Haagu.
Dana 4. kolovoza 2006. u 9.00 sati Domagoj Margetić odbio je na Županijskom sudu u Zagrebu preuzeti navedeni haaški nalog. Istoga dana u 18.00 sati u Slavonskom brodu uhićen je Domagoj Margetić po nalogu Haaškoga suda, te mu je od strane istražne sutkinje zagrebačkog Županijskog suda Renate Miličević određen 48 satni pritvor. Dva dana kasnije, 6. kolovoza Margetić je ponovno sproveden iz zagrebačkog zatvora pred sutkinju Miličević, gdje mu je pročitan haaški nalog za privremeni pritvor i izručenje. Sutkinja Milčević je, protivno zakonima, Margetiću odredila dvomjesečni pritvor.
Odlukom Haaškoga suda od 4. kolovoza 2006. Margetićev neovisni web portal domagojmargetic.com ugašen je i zabranjen.
Domagoj Margetić je u haaškom pritvoru stupio u štrajk glađu. Štrajkao je glađu puna trideset i tri dana, što je najduži štrajk glađu u Hrvatskoj, te jedan od najdužih štrajkova glađu u svijetu.
Na zahtjev biskupa Valentina Pozaića Domagoj Margetić je narušenog zdravlja u kritičnom stanju pušten iz zatvora dana 6. rujna 2006. godine. Rješenje o Margetićevu puštanju na sobodu presedan je u hrvatskoj sudskoj paksi i predstavlja prvu odluku hrvatskih sudaca protiv nekog naloga Haaškoga suda.
„Vjerujem u poziv istine, a ne istinu po zadatku“, izjavio je po izlasku i zatvora Domagoj Margetić, koji je boravkom u haaškom pritvoru postao prvim političkim zatvorenikom Ujedinjenih Naroda, koji su osnivač Haaškoga suda.
Dana 30. kolovoza 2006. glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla del Ponte podignula je protiv Margetića novu optužnicu zbog navodnog kaznenog djela „nepoštivanja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu“. Time je Margetić postao prvi hrvatski građanin, dvostruki haaški optuženik i haaški zatvorenik. Optužnica je objavljena 12. rujna 2006., što znači da je dvanaest dana bila označena „tajnom i zapečaćenom“.
Dana 13. listopada 2006. Margetić se pred sudcem Alphonsom Oriem, na Haaškom sudu, izjasnio o optužnici riječima: „Nisam kriv“.
U studenom 2006. Margetić je osnovao novi neovisni web magazin Necenzurirano.com, čiji je glavni urednik od osnivanja.
Krajem studenog 2006. pripremio je za tisak knjigu „Usporedna vlast“.
Jedan je od autora i potpisnik Hrvatske deklaracije za lustraciju, početkom 2007. godine.
Dana 7. veljače 2007. Domagoj Margetić osuđen je na Haaškom sudu na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 10 tisuća eura. Tako je postao prvi novinar zatvorenik u Zatvoru Ujedinjenih Naroda u Scheweningenu (Den Haag) u Nizozemskoj. Margetić je kaznu odslužio u cijelosti i platio novčanu kaznu.
U ožujku 2007. Margetić je pripremio za tisak knjigu „Tranzicijska prijevara“.
Početkom svibnja 2007. Margetić je završio svoje višegodišnje istražvanje o tragu opljačkanog novca i aferi pranja novca u austrijskoj Hypo Alpe Adria banci u Hrvatskoj. O tomu je pripremio ospežno istraživanje pod naslovom „Kako strane banke peru opljačkani novac u Hrvatskoj?“, opisujući tako tehnologiju bankarskog kriminala u trazicijskom financijsko – ekonomskom sustavu Republike Hrvatske.
Kao istraživački novinar Margetić je prvi objavio dokumentaciju o protuzakonitoj privatizaciji Dubrovačke banke, poduzeća „Sunčani Hvar“, te tajnu dokumentaciju o kriminalu u Hrvatskoj narodnoj banci i tajnim računima Ministarstva financija.
Surađivao je povremeno u zadarskom tjedniku „Hrvatski list“.
Tijekom 2005. i 2006. godine Margetić je izvješćivao za iseljeničke radio postaje „Lijepa naša“ u Chichagu, „Hrvatski informativni program“ Toronto, „Hrvatski radio“ Melbourne, Hrvatski radio Tasmania.
Član je Odbora za nacionalnu tehnologiju Matice hrvatske.
|
|
Domagoj Margetić
srijeda, 31.01.2007.
Domagojevo stanje nepromijenjeno
21.40 sati - stanje novinara Domagoja Margetića nepromijenjeno. Domagoj je slabo, izgubio je 4 kg u proteklih šest dana štrajka glađu. Hitna pomoć i dalje odbija doći na pozive. Večeras je ponovno pozlilo Domagojevoj trudnoj zaručnici, kojoj je jučer zbog stresa dijagnosticiran prijeteći pobačaj i savjetovano je hitno otklanjanje stresa kao uzroka rizične trudnoće.
|
Dopis Margetićeve obrane Haaškom sudu
Nalogom od 25. siječnja 2007.g., predsjedavajućeg suca Alphonsa Oriea, zakazano je izricanje presude u gore naznačenom kaznenom predmetu (a na osnovu pravila 54, 77 i 98 ter Pravilnika) za dan 07. veljače 2007.g., s početkom u 16,00 sati, u Sudnici I; i naloženo je optuženom da osobno prisustvuje izricanju presude.
Nakon primitka Naloga, optuženom Domagoju Margetiću pogoršalo se zdravstveno stanje, tako da je dana 29.01.2007.g. bio prisiljen zatražiti hitnu medicinsku pomoć.
Iz ustanove za Hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu upućen je istoga dana u Kliničku bolnicu „Merkur“ u Hitnu internističku ambulantu gdje mu je konstatirana opća slabost, te su izvršene pretrage.
Osim toga, nevjenčana supruga optuženika Tanja Remšak, zaprimljena je dana 30. siječnja 2007.g. u Polikliniki „Medikol“, s time da je, nakon pregleda kod ginekologa (jer se nalazi u 22 tjednu graviditeta) određena therapija strogim mirovanjem, te medikamentom Normabel 2x 2 mg uvečer 1x4 mg (protiv nesanice), te: „pokušati otkloniti stres..... (svaki veći stres ugrožava trudnoću)“.
S obzirom na iznijeto, optuženik izvješćuje sud da zbog svojeg zdravstvenog stanja te zdravstvenog stanja svoje nevjenčane supruge (kod koje postoji opasnost spontanog prekida trudnoće) nije u mogućnosti zakazanog dana 07. veljače 2007.g., pristupiti pred Naslovljeni sud.
U Zagrebu, 31. siječnja 2007.g.
|
Hitna pomoć odbila pružiti pomoć novinaru Domagoju Margetiću
Hitna pomoć u Zagrebu na uporne pozive Margetićeve zaručnice odgovorila je kako nemaju namjeru doći i pregledati Margetića. Ne možemo se oteti dojmu kako bi državna vlast Margetića najradije proglasila ludim, dok istovremeno Hitna pomoć, prema nekim informacijama ima naredbu iz vrha Ministarstva zdravstva da ne smiju izlaziti na pozive Margetićeve obitelji.
|
Majka Kata Šoljić dala potporu Domagoju
Majka četvorice poginulih hrvatskih branitelja Kata Šoljić, dala je potporu Domagoju Margetiću i zamolila ga da prekine sa štrajkom glađu. "Molim za tebe, sine moj", rekla je majka Kata novinaru, koji je bio vidno emotivno dirnut potporom vukovarske junakinje Domovinskog rata.
|
utorak, 30.01.2007.
Pozlilo Domagojevoj trudnoj zaručnici
12.00 sati - Domagojeva zaručnica zbog visoko rizične trudnoće prebačena na pregled u ginekološku kliniku.
|
10.30 Domagoj izgubio svijest - Hitna pomoć odbila doći
10.30 sati - Domagoj izgubio svijest. Prijatelji pozvali hitnu pomoć. Domagoj ne komunicira, nepokretan je. Nakon poziva Domagojeve zaručnice, zagrebačka hitna pomoć odbila je doći na lice mjesta.
|
Domagoj Margetić ponovno kolabirao jučer oko 16 sati - prevezen u bolnicu
Novinar Domagoj Margetić ponovno je kolabirao u ponedjeljak, 29.1.2007., oko 16 sati, te je vozilom hitne pomoći prebačen u Kliničku bolnicu Merkur, gdje su obavljeni medicinski pregledi. Pregledima su ustanovljeni poremećaji u nalazima krvi za rad jetre. Novinar je praktički nepokretan, u bolnicu unesen na bolničkom krevetu, a teško i komunicira sa okolinom. Tijekom boravka u bolnici Margetić je odbio bilo kakve lijekove, kao i davanje infuzije, koje su liječnici strogo preporučili i pokušali ga nagovoriti na primanje infuzije u prisutnosti članova njegove obitelji. Oko 21 sati Domagoj je pušten na kućnu njegu, obzirom na odbijanje lijekova, ali uz uputnicu specijalista za ponovne preglede danas, u utorak 30.1.2007., tijekom dana. Domagoj je i dalje nepokretan, teško govori i praktički ne komunicira s okolinom, od jutros ima jake bolove u predjelu leđa, bubrega, teške mučnine s povraćanjem.
Podsjećamo, hrvatski iseljenici diljem svijeta pokrenuli su online peticiju potpore novinaru Margetiću.
Domagoj je i na nagovor liječnika odbio prekinuti štrajk glađu.
|
ponedjeljak, 29.01.2007.
Novinar Domagoj Margetić kolabirao
U ponedjeljak, 29. siječnja 2007., u 8.30 sati hrvatski novinar Domagoj Margetić kolabirao je zbog posljedica štrajka glađu, koji traje već četiri dana. Intervenirala je hitna pomoć. Novinar je odbio primanje lijekova, izmjeren mu je znatno snižen krvni tlak, visoka temperatura, te teško komunicira sa okolinom, zbog kolapsa organizma, nesvjestice i vrtoglavice. Domagoj Margetić od ponedjeljka ujutro je u krevetu, skoro nepokretan zbog slabosti organizma da izdrži novi štrajk glađu, nakon onog 33-dnevnog u kolovozu i rujnu 2006. O njegovu su stanju obaviještene međunarodne udruge i organizacije, te Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Nismo uspjeli dobiti izjavu novinara Margetića, jer od jutros nije u mogućnosti razgovarati i komunicirati.
|
subota, 27.01.2007.
Šutnjom presuđujete: "Neka umre!"
Drugi je dan mojega štrajka glađu. Jutros su me dočekali mailovi potpore hrvatskih iseljenika iz SAD-a, Kanade, Australije, iz europskih zemalja. Naravno, svi od mene traže i iznose argumente zašto bih trebao prekinuti štrajk glađu. Razumijem njihovu zabrinutost, ali ostajem dosljedan u svojoj odluci. Ovoga puta štrajkam glađu do kraja, na savijesti svakog čovjeka ostavljam da učini što misli da može kao bi se ispunio moj jedini zahtjev: sloboda! Iskreno, ne znam koliko ću moći izdržati ovaj štrajk. Organizam mi je znatno slabiji nego kada sam bio zatvoren u kolovozu prošle godine, još uvijek nisu izliječene niti zaliječene posljedice prošlog 33-dnevnog štrajka glađu kada sam po haaškom nalogu bio u zagrebačkom zatvoru. Zbog problema s visokim tlakom nisam mogao noćas zaspati. Iscrpljuje me sve ovo što se događa oko tog nepravednog haaškog procesa. Ali u ovom trenutku štrajk glađu ostao mi je jedino civilizirano sredstvo borbe protiv nepravde, protiv laži, protiv straha. Začuđuje me ravnodušnost ljudi i kolega, ta monstruozna šutnja, ta odluka da nitko ne poduzima ništa kako bi mi pomogao. Tako je bilo i u rujnu prošle godine. Kada sam kao novinar umirao zbog štrajka glađu u zatvorskoj bolnici svi mediji su o tome šutjeli, osim Večernjeg lista. Drugi su ostali u tišini, čekali i možda se nadali mojoj smrti. Izgleda da se ta situacija ponavlja i sada. Izgeda da ste svi vi, baš poput Sanadera i Mesića odlučili – „Neka umre!“ Odlučili ste šutjeti, a to je isto kao da ste mi pucali u leđa. Vaša šutnja jednaka je histeričnom linču ulice. Kada društvo šuti, kada novinari šute, kada intelektualci šute, događaju se najveći zločini i najveće nepravde. Vi ste porota koja glasno kliče Carli Del Ponte odobravajući šutnjom moju presudu. Ako mi Haag i Del Ponte sude, vi ste njihova tiha porota, vi ste glasna šutnja haaške nepravde. U mojoj zemlji, očito, ja nemam prava niti koliko ih imaju psi lutalice. Za njih postoje „Prijatelji životinja“, koji će prosvjedovati učini li im tko što nažao. Ali izgleda da u Hrvatskoj ne postoje „prijatelji životinja“ koji će podignuti svoj glas u mojem slučaju. Sutra će netko od vas doći na red u ovom šizofrenom društvu. Sutra će netko od vas biti na mjestu Margetića. Očekujete li da i tada svi šute? Moj život je u rukama vaše licemjerne malograđanštine. Presuda je na vama.
Domagoj Margetić
|
petak, 26.01.2007.
Više vijesti na Necenzurirano.com
Na portalu Necenzurirano.com pročitajte više novosti. Na ovom blogu će biti objavljivan dnevnik tijekom štrajka glađu, dok to bude dopuštalo zdravstveno stanje novinara Domagoja Margetića.
|
Apel savijesti novinarima i hrvatskoj javnosti
Apel savijesti novinarima i hrvatskoj javnosti
Danas, 26. siječnja 2007. godine, započinjem štrajk glađu do smrti. Tijekom današnjeg prijepodneve mediji su objavili obavijest Haaškoga suda prema kojoj je izricanje presude protiv mene u Haagu, zakazano za 7. vejače 2007. godine u 16 sati. Istom odlukom Haaškog suda naređeno mi je da budem nazočan izricanju presude, a po svemu sudeći Carla del Ponte uspjela je u svojoj nakani da me osudi na zatvorsku kaznu. I tako – zatvor Ujedinjenih Naroda postati će moderni Guantanamo za novinare koje Del Ponte zatvara jer su se usudili kritizirati rad glavne haaške tužiteljice. Ujedinjeni Narodi zatvaraju novinare! To više ne radi niti Casto. I Kina je postala oprezna s takvim mjerama, ali zato Ujedinjeni Narodi zatvaraju novinare i time nadoknađuju kvotu političkih zatvorenika, jer su diktatorski režimi u svijetu odustali od takvih metoda. Pa ih evo zamjenjuju Ujedinjeni Narodi.
Danas sam započeo štrajk glađu do smrti. Pozivam sve moje kolege, svakog čovjeka, građanina ove moje Domovine da ustane protiv ovakvih mjera. Pozivam moje kolege na probuđenu savijest ISTINE, molim Vas kolege ustanite protiv LAŽI, prekinimo zajedno šutnju novinarske struke u Hrvatskoj. Nemojte dopustiti da Vaš kolega umre od gladi u haaškom zatvoru. Nemojte dopustiti da ijedan novinar ikada više mora u zatvor zbog toga što je radio svoj posao. Dignite svoj glas, neka Vaša savijest, moji kolege novinari, postane glasna RIJEČ ISTINE. Molim Vas nemojte šutjeti o ovoj nepravdi.
Ovdje, javno, izjavljujem da zabranjujem bilo kakvo prisilno hranjenje i medicinske intervencije tijekom mojega štrajka glađu, sve do smrti. Moja smrt neka bude teret savijesti svakome tko je odlučio šutjeti o ovoj nepravdi. Ja sam pripravam na smrt. Danas sam obavio liječničke preglede i utvrđeno je na temelju mojeg zdravstvenog stanja da ne mogu izdržati duže od 5 do 10 dana zbog ozbiljno narušenog zdravlja i neizliječenih posljedica prošloga štrajka glađu.
Ja sam samo pisao istinu. I zbog istine sada moram u zatvor. „Sila Boga ne moli“, kaže naš narod. I to možda jest tako, ali moja smrt biti će teret savijesti Hrvatske, teret savijesti Ivi Sanaderu i Stjepanu Mesiću u čijoj režiji me se šalje u haaški zavor. Moja smrt biti će teret savijesti hrvatskim novinarima koji su odlučili šutjeti o ovoj nepravdi.
Pozivam Vas, apeliram na Vas, ne dopustite da nam utjeraju strah u kosti. Ne dopustite da ušutkaju istinu, ne dopustite im da lažu. Mi smo savijest društva, mi novinari. Ako se mi predamo pred slinom njihovim laži, što će ostati od istine? Tko će ostati da govori istinu? Da piše istinu?
Ako umrem, želim da svi znaju koga smatram odgovornima za svoju smrt. Odgovornost će biti na šutnji hrvatske novinarske struke i šutnji svakog novinara pojedinačno. Odgovornost će biti na premijeru Ivi Sanaderu i predsjedniku Stipi Mesiću, u čijoj je režiji i sastavljana Del Pontina optužnica protiv mene. Možemo ih sve zajedno nazvati velikom haaškom koalicijom laži.
Moj život i odgovornost za moj život predajem na savijest mojim kolegama, novinarima. Budu li šutjeli o ovoj nepravdi ja ću umrijeti, dignu li glas za pravo na istinu ja ću živjeti. Izbor je na novinarima. O mojem životu i smrti odlučuju hrvatski novinari! Ovo je ispit i odluka novinarske savijesti hrvatskih novinara. Svakog pojedinačno. Nitko ne može niti će biti izuzet od ove odgovorosti.
Domagoj Margetić
Na blogu ću voditi dnevnik štrajka glađu dok će mi to doputati zdravstveno stanje, a nakon toga više ćete informacija moći dobiti od mojih kolega na www.necenzurirano.com
|
ponedjeljak, 22.01.2007.
Hrvatska deklaracija za lustraciju
Mi, hrvatski građani, držimo kako je neophodno u Republici Hrvatskoj, kao demokratskoj, suverenoj i samostalnoj državi, provesti proces lustracije. Republika Hrvatska bila je četrdeset i pet godina sastavni dio totalitarne komunističke tvorevine „Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije“ (SFRJ), te su u Hrvatskoj vladali pripadnici Saveza komunista Jugoslavije i njihovih tajnih služba i ostalih organizacija koje su bile podređene tom totalitarnom, zločinačkom režimu.
Procjenjuje se kako je na području Republike Hrvatske više od 27 tisuća ljudi bilo izravno ili neizravno umiješano u neki oblik suradnje sa komunističkim tajnim službama, zloglasnim službama UDB-om, SDB-om, KOS-om i ostalima.
Broj stradalih hrvatskh građana, koji su žrtve takvoga djelovanja komunističkog režima i njegovih tajnih služba, nikada nije točno utvrđen, jer za to u vlasti nije postojala niti postoji danas potrebna politička volja, hrabrost i odlučnost za sučeljavanje sa zločinima komunizma u Hrvatskoj.
Nakon tzv. „demokratskih promjena“ i pada komunističke diktature 1990. godine, ništa se u tom smislu nije promijenilo. Doslovno desetci tisuća pripadnika administracije bivšeg komunističkog režima nastavili su raditi i funkcionirati na svojim radnim mjestima i uglednim društvenim, političkim, financijskim pozicijama.
Mnogi bivši pripadnici totalitarnih, zloglasnih, komunističkih tajnih služba nastavili su raditi u državnim institucijama, ili su postali visoki državni dužnosnici, te su i danas na pozicijama političke moći unutar državnog sustava Republike Hrvatske.
Vojska, policija, obavještajne službe, državna administracija, Sabor i Vlada, te Ured Predsjednika Republike puni su ljudi koji su radili za UDB-u, SDB, KOS i bili su dio jugoslavenske, komunističke represivne, obavještajne mreže.
Većina čelnika parlamentarnih političkih stranaka bili su na ovaj ili onaj način povezani sa komunističkim tajnim službama, surađivali su s njima, radili za komunističke tajne službe i aktivno sudjelovali u njihovim aktivnostima.
To je razlog zbog kojeg se niti danas u Hrvatskoj ne želi provesti lustracija, te se ne želi suočiti sa komunističkom, zločinačkom prošlosti.
Vlada Republike Hrvatske i ostala tijela vlasti u Hrvatskoj neće provesti lustraciju jer su upravo ključni „igrači“ u tim institucijama bili pripadnici ili aktivni suradnici komunističkih tajnih milicija i obavještajnih služba. Nerijetki su sudjelovali i u političim likvidacijama, ubojstvima političkih neistomišljenika u komunizmu, ili u njihovim zatvaranjima po zloglasnim, komunističkim zatvorima u bivšoj SFRJ.
Predsjednik Republike bio je aktivni suradnik UDB-e i SDB-a, te je kao agent komunističkih obavještajnih služba sudjelovao u progonu politički nepodobnih hrvatskih građana. Zato danas Ured Predsjednika Republike služi kao glavni lobistički centar protiv lustracije i razotkrivanja istine o komunističkom totalitarizmu u Hrvatskoj.
Obzirom da Hrvatski sabor, Vlada i državne institucije očito i s namjerom prikrivanja istine, koče proces lustracije i poduzimaju sve kako se taj proces u Republici Hrvatskoj ne bi niti započeo, mi hrvatski građani potpisom na ovoj Deklaraciji zahtijevamo slijedeće:
• hitno donošenje Zakona o lustraciji;
• hitno donošenje Antioligarhijskog zakona;
• pregled, kategorizaciju, obilježavanje i popis svih dokumenata UDB-e, SDB-a, KOS-a, SKH, i ostalih komunističkih institucija, organizacija i služba koji se nalaze u Republici Hrvatskoj;
• objavu cjelokupne te dokumntacije hrvatskoj javnosti na Internetu i u tiskanom obliku najkasnije u roku od 6 mjeseci;
• procesuiranje kaznenih djela koja su počinili pripadnici komunističkog totalitarnog režima od 1945. godine do 1990. godine;
• objavu imena i prezimena svih pripadnika zloglasnih komunističkih tajnih služba koji su djelovali u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine;
• brisanje iz registra udruga i političkih stranaka svih organizacija, udruga, stranaka koje su registrirane temeljem pravnog slijeda nad organizacijama, udrugama, strankama iz komunističkog totalitarizma;
• oduzimanje sve imovine kojom raspolažu takve udruge, organizacije i stranke, u korist Republike Hrvatske, a kako bi se barem dijelom obeštetilo žrtve komunističkog totalitarizma;
• kazneno procesuiranje visokih džnosnika SKH od 1945. do 1990. godine po zapovjednoj odgovornosti za zločine koje su činile organizacije podređene Savezu komunista;
• javnu osudu zločina komunizma i objavu popisa osoba odgovornih za zločine u komunističkom totalitarizmu po tzv. „zapovjednoj“ i izravnoj, osobnoj odgvornosti.
U svrhu građanskog pritiska na provođenje ovih mjera osnivamo, mi dolje potpisani građani Republike Hrvatske, KOMISIJU ZA LUSTRACIJU I OSUDU KOMUNISTIČKIH ZLOČINA U REPUBLICI HRVATSKOJ.
Komisija će u najkraćem roku podnijeti kaznene prijave, tužbe i odgovarajuće zakonske mjere u smislu provođenja gore navedenih ciljeva, te će tražiti pritisak na Vladu RH od strane Svete Stolice, Vijeća Europe, te Međunarodnog suda za ljudska prava.
Ukoliko Vlada RH ne objelodani dokumentaciju koju zahtijevamo u roku od 6 mjeseci, na temelju naših istraga i akcija započeti ćemo sa objelodanjivanjem dokumentacije do koje dođemo preko naših izvora. Jednako tako podnijeti ćemo kaznene prijave protiv premijera, predsjednika RH i predsjednika Hrvatskog sabora zbog pomaganja u izvršenju i prikrivanja kanenih djela i tražiti od Državnog odvjetništva hitno procesuiranje zločina komunizma.
Glavni državni odvjetnik već godinama u svojim ladicama skriva dokumente i dokaze o komunističkim zločinima te u dogovoru s vlastima odbija procesuirati ih. Pozivamo ga da zbog takvog ponašanja odmah podnese ostavku!
Pozivamo sve hrvatske građane, udruge, organizacije, političke stranke u Domovini i iseljeništvu, Hrvate u BiH, da potpišu ovu našu Deklaraciju za lustraciju. Pozivamo sve one koji raspolažu bilo kakvim podatcima, dokumentima i dokazima o zločinima komunističkog režima u Jugoslaviji, kao i tajnih služba u komunizmu, da nam te dokumente, svjedočenja i dokaze dostave kako bismo ih objavili na internetu.
U Zagrebu, 22. siječnja 2007. godine
Izjavu možete potpisati na adresu elektronske pošte:
urednistvo@necenzurirano.com
sve informacije na broj telefona: 099 212 76 88
Domagoj Margetić, novinar i haaški optuženik
Dr. Milan Ribičić, predsjednik NGO Istina
Oskar Šarunić, novinar i snimatelj
Ivica Grgić, Chichago, SAD, glavni urednik web portala lijepanasadomovinahrvatska.com
Zvonimir Trusić, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskg centra
Ivana Arapović, Montreal, Kanada, urednica web magazina voiceofcroatia.net
Ivica Fonti, Melbourne, Australija, urednik Hrvatskog radija Melbourne
General Željko Glasnović
Dario Plevnik, hrvatski glazbenik, Osijek
Darija Plevnik, Osijek
Eduard Vjeko Tomić, BiH
Ivo Matanović, predsjednik Zdruga udruga hrvatskih političkih uznika Domovine i iseljeništva, Zadar
Ivan Juroš
|
petak, 19.01.2007.
Margetić prekinuo štrajk glađu do zakazivanja novog ročišta za izricanje presude
Margetić prekinuo štrajk glađu do zakazivanja novog ročišta za izricanje presude
Nakon poslijepodnevne konferencije za novinare Domagoja Margetića, sa Haaškog je suda stigla potvrda o tomu kako je izricanje presude protiv hrvatskog novinara Margetića odgodjeno do daljnjega.
Nakon te vijesti, na zahtjev predstavnika udruge Jedino Hrvatska i prijatelja akademika Josipa Pečarića, Margetić je donio odluku o privremenom prekidu štrjka gladju do zakazivanja novog ročišta za izricanje haaške presude.
|
U Hrvatskoj više nema novinara, nema istine - samo medijske kurve i njihove laži
Danas započinjem štrajk gađu. Haaški sud bi kroz nekoliko sati trebao donijeti presudu u procesu koji je protiv mene vođen na zahtjev glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte. O samom procesu, kao niti o oslobađajućm dokazima, koji dokazuju kako nisam kriv za navodno kazneno djelo za koje me Del Ponte tereti, ne smijem govoriti, jer je sve proglašeno tajnom. Toliko o pravdi. Tajni proces, tajni dokazi, sve je tajna.
Za mojeg branitelja i mene je tajna čak i činjenica da se danas donosi presuda protiv mene. Naime Haaški nas sud ničin, ni na koji način nije obavijestio da se danas donosi presuda. Istovremeno Carla Del Ponte zatražila je od suda za mene kaznu od 6 mjeseci zatvora i 50 tisuća eura. I to je pravda. Zatvoriti novinara zbog istine.
Međutim i moje kolege u Hrvatskoj šute o toj činjenici, nema prosvjeda novinarskih i aktivista za ljudska prava o ovom slučaju zatvaranja novinara. Čini se kako ja ovdje jednostavno nemam nikakvih prava.
Stoga sam danas započeo štrajk glađu do smrti ili do oslobađajuće presude. Tijekom mojeg štrajka glau u kolovozu i rujnu 2006., od kojeg se još nisam potpuno oporavio, 33. dan štrajka sam skoro preminuo od posljedica gladovanja. Danas jedino žalim što sam pristao prekinuti štrajk nakon puštanja na slobodu. Trebao sam umrijeti, a ne dopustiti da na ovakav način sude novinaru zbog istine.
Ovaj put nemam namjeru prekinuti štrajk. Ovdje ću voditi dnevnik o štrajku dok budem mogao, ili dok me ne zatvore, i ovdje ću kada za to dođe vrijeme uz svjedoke javno objaviti da me se ni na koji način ne smije oživljavati niti održavati na životu kada dođe do kobnih posljedica štrajka glađu.
Šutnja mojih kolega o ovom slučaju apsolutno je delegitmirala „hrvatske novinare“ da bilo tko od njih ikada više progovori o slobodi medija, pravima novinara i bilo čemu sličnom. U Hrvatskoj nema novinara, postoji samo bijedna gomila političkih propagandista – bijednika koji pišu laži za koje ih netko skupo plaća. Tzv. novinari u Hrvatskoj zaboravili su da je novinarstvo časni poziv istine. Moji bivši kolege pretvorili su se u kurve političkog marketinga (uz rijetke, doista vrlo rijetke časne iznimke), a novinarstvo u Hrvatskoj postalo je odvratnijom prostitucijom od same prostitucije. U Hrvatskoj se riječima služe medijske kurve kako bi prostituirale istinu i pravo svakog čovjeka na istinu. Medijske kurve, koje zloupotrebljavaju riječ kako bi pisale laž.
U Hrvatskoj više nema novinara. Više nema medija istine. Samo kurve, laž i prljavi novac kojim ih plaćaju, neke druge eskort dame, malo pristojnije, smještene u Banskim i Predsjedničkim dvorima. A te se eskort dame troše za malo finiji i vrijedniji europski novac. I bave se svodništvom ovih kurvi, mojih bivših kolega, koji su davno prestali biti novinari.
Domagoj Margetić
|
ponedjeljak, 15.01.2007.
15. siječnja 1992. - 15. siječnja 2007. - Petnaest godina hrvatske samostalnosti!
15. siječnja 1992. - 15. siječnja 2007. - Petnaest godina hrvatske samostalnosti!
VAŽNIJI DOGAĐAJI IZ POVIJESTI HRVATSKE DRŽAVE OD 1990. GODINE
1990. godina
22. travnja; 6. svibnja - PRVI VIŠESTRANAČKI IZBORI
Četrnaest mjeseci nakon pokretačkog skupa na tribini DKH 28. veljače 1989., i samo deset mjeseci nakon javno zabranjene, a tajno održane osnivačke skupštine, 17. lipnja 1989., te samo tri mjeseca nakon zakonskog odobrenja djelatnosti 5. veljače 1990., Hrvatska demokratska zajednica na izborima je u prvom (22. travnja) i drugom (6. svibnja) izbornom krugu osvojila 197, odnosno 60% zastupničkih mjesta. Pobjedom nad Savezom komunista i koalicijom oporbenih stranaka HDZ je postao većinskom i glavnom političkom strankom u Hrvatskoj.
30. svibnja - KONSTITUIRANJE HRVATSKOGA SABORA
Predsjednik dr. Franjo Tuđman na prvoj sjednici novoizabranoga državnog Sabora, 30. svibnja 1990. najavljuje:
novi Ustav Republike Hrvatske;
uređenje novoga ustavnog položaja Hrvatske u Jugoslaviji;
uključivanje u Europu i reeuropeizaciju Hrvatske;
ustanovljenje poretka pravne države i modernizaciju državne uprave u Hrvatskoj;
duhovnu obnovu hrvatskoga naroda;
korjenite promjene u vlasničkim odnosima i u gospodarstvu;
demografsko oživljavanje opustjelih hrvatskih krajeva;
povratak iseljeništva i uključivanje u izgradnju Hrvatske;
promjene u javnim službama u Hrvatskoj te
moralnu obnovu hrvatskoga naroda.
22. prosinca 1990. SVEČANO PROGLAŠEN USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
Svega osam mjeseci od prvog kruga prvih slobodnih izbora, Hrvatski je sabor, uz zvuke Lijepe naše, 22. prosinca 1990. svečano proglasio Ustav. Njime je Hrvatska potvrdila svoj nacionalni suverenitet te je definirana kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
1991. godina
siječanj - PROSVJEDI PROTIV VELIKOSRPSKE AGRESIJE NA HRVATSKU
U tijeku siječnja (posebno 9. i 24. siječnja 1991. godine) jugoslavenska je armija posve otvoreno navijestila agresiju na Hrvatsku zbog naoružavanja hrvatskih obrambenih snaga i radi zaštite "ugroženoga" srbijanskog pučanstva. Na poziv predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, a u organizaciji HDZ-a, u znak potpore hrvatskomu vrhovništvu, 26. siječnja 1991., organiziraju se u svim gradovima i mjestima širom svijeta javni prosvjedi protiv velikosrpskog hegemonizma koji želi srušiti hrvatsku vlast i obnoviti boljševizam i diktaturu. Zbog krajnje uznemirenosti hrvatskog pučanstva, te stalnih pokreta i dovlačenja dodatnih oklopno-mehaniziranih i drugih vojnih snaga ustrojavaju se stalna dežurstva i "krizni štabovi" kao izraz spremnosti za obranu hrvatske slobode i suverenosti. Osnovano je Vrhovno državno vijeće, a predsjednik dr. Franjo Tuđman donio je 9.travnja odluku o prerastanju redarstvenih snaga MUP je u oružane formacije ZNG-ea 1991. godine.
19 svibnja - REFERENDUM ZA SAMOSTALNOST
Građani Hrvatske izašli su 19. svibnja 1991. na referendum o budućnosti Hrvatske. Za samostalnu Hrvatsku glasovanju je pristupilo 83.56 % birača. Za suverenu i samostalnu Hrvatsku izjasnilo se 94,17 % birača.
25. lipnja - USTAVNA ODLUKA O SAMOSTALNOSTI
Nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državno-političke krize i slovenskog plebiscita o samostalnosti, a na osnovi rezultata prvih demokratskih izbora i referenduma od 19. svibnja 1991. godine, 25. lipnja 1991. donijeta je Ustavna odluka o samostalnosti RH.
Time je nastavljen proces razdruživanja (saborska Rezolucija o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ od 21. veljače), koji je nakratko prekinut zbog moratorija međunarodne zajednice (7. srpnja 1991.). Dana 7. listopada 1991. godine raketirani su Banski dvori. Hrvatski je sabor već 8. listopada, donio odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ. Toga je dana Hrvatska kao slobodna i samostalna država preuzela punu ustavnu vlast, a parlamenti i vlade svih država pozvani su da prihvate i priznaju taj čin slobodne volje hrvatskoga naroda.
Govor Predsjednika u Saboru u povodu Ustavne odluke o samostalnosti Hrvatske, 25. lipnja 1991.
5. listopada - POZIV NA OBRANU DOMOVINE
Predsjednik Tuđman je 5. listopada 1991. godine pozvao čitav hrvatski narod na obranu domovine. U ratu što ga je organizirala Srbija uz pomoć "JNA" i dijela srpske manjine u Hrvatskoj broj se poginulih i ranjenih već tada popeo na više od 3.000 ljudi, a prognanih je bilo više 150.000. 17.-18. studenoga, nakon tromjesečnoga herojskog otpora, pao je grad Vukovar, simbol hrvatskog otpora i stradanja.
Poziv na obranu domovine, 5. listopada 1991.
8. listopada - RASKID DRŽAVNO-PRAVNIH ODNOSA S SFRJ
Sabor Republike Hrvatske donosi Odluku o raskidu državno-pravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
21. prosinca - PRVA PRIZNANJA
Hrvatska dobiva prva međunarodna priznanja, i to od ovih država : Islanda, Litve, Ukrajine, Slovenije, Švedske, Latvije i Estonije.
1992. godina
13. siječnja - SVETA STOLICA PRIZNAJE HRVATSKU
Sveta Stolica priznaje neovisnost i suverenost Republike Hrvatske.
15. siječnja - EU PRIZNAJE HRVATSKU
Sve zemlje članice Europske unije objavile su zajedničku odluku kojom priznaju suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske.
22. svibnja - HRVATSKA ULAZI U ORGANIZACIJU UJEDINJENIH NARODA
Hrvatska je primljena u organizaciju Ujedinjenih naroda. To je bilo najveće međunarodno priznanje koje jedna zemlja može postići.
Predsjednikov govor u UN-u, 22. svibnja 1992.
2. kolovoza - IZBORI ZA ZASTUPNIČKI DOM I PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
Nakon što je ulaskom Republike Hrvatske u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. potpuno završeno razdoblje borbe za međunarodno priznanje hrvatske države, 2. kolovoza 1992. održavaju se izbori za Zastupnički dom i za predsjednika Republike. Na izborima je sudjelovalo osam predsjedničkih kandidata i 17 stranačkih državnih lista. Dobivši 43.72 % glasova HDZ u novomu Hrvatskom državnom saboru dobiva 88 zastupnika od ukupno 138. Za predsjednika Republike Hrvatske već je u prvom izbornom krugu izabran dr. Franjo Tuđman.
Polaganje predsjedničke prisege, 12. kolovoza 1992.
19. rujna - "DRŽAVA RANIJE POZNATA KAO SFRJ PRESTALA POSTOJATI"
U rujnu 1992. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, na osnovi mišljenja arbitražne Badinterove komisije (od 4. srpnja 1992.) utvrđuje (rezolucijom 777/ od 19. rujna 1992.) da je "država, dotad poznata kao SFRJ, prestala postojati."
1993. godina
7. veljače - IZBORI ZA ŽUPANIJSKI DOM SABORA
U izborima za Županijski dom 7. veljače 1993. Hrvatska demokratska zajednica osvaja apsolutnu većinu. HDZ je apsolutni pobjednik na lokalnim izborima u Hrvatskoj. Ta joj pobjeda omogućuje uspješnu provedbu novog ustrojstva državne uprave i lokalne samouprave u skladu s hrvatskim Ustavom.
2. studenoga - MIROVNA INICIJATIVA PREDSJEDNIKA TUĐMANA
U studenome 1993. predsjednik dr. Franjo Tuđman predlaže međunarodnoj zajednici mirovnu inicijativu kojom bi se trebao zaustaviti rat i otvoriti put prema miru. Prijedlog sadrži:
provedbu mirovnoga plana na području pod zaštitom UN-a u Hrvatskoj, što uključuje otvaranje svih prometnica, povratak svih prognanika, uspostavu svih komunikacija;
završetak rata i uspostavu mira u BiH, što uključuje sporazum o bezuvjetnom prekidu neprijateljstava, prihvaćanje ustavnog sporazuma o uniji republika, rješavanje spornih pitanja pregovorima ili međunarodnom arbitražom, slobodan prolazak humanitarne pomoći, razmjena svih zatočenika, uključenje snaga NATO-a u provedbu mirovnog plana i mjere za trajno učvršćivanje mira, što uključuje međusobno priznanje svih novonastalih država, sporazum o sukcesiji, poštivanje prava nacionalnih manjina prema međunarodnim standardima, sporazum o regionalnoj sigurnosti i sankcije porovođenja mirovnoga plana.
Prijedlog mirovne inicijative, 2. studenoga 1993.
1994. godina
19. siječnja - SPORAZUM O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU HRVATSKE I SRJ
U Ženevi je 19. siječnja 1994. postignut Sporazum o normalizaciji odnosa između Hrvatske i SRJ, čime je Jugoslavija priznala Hrvatsku u njezinim granicama.
18. ožujka - POTPISAN WASHINGTONSKI SPORAZUM
Washingtonski sporazum, svečano potpisan 18. ožujka 1994., definirao je federalno ustrojstvo BiH i njezinu povezanost s Republikom Hrvatskom. Sporazum predstavlja jamstvo najodgovornijih svjetskih čimbenika za budućnost hrvatskog naroda ne samo granicama u obrambenom ratu uspostavljene, Hrvatske Republike Herceg-Bosne, već i na cijelom teritoriju BiH. Ovaj je Sporazum bio temelj za kasniji, postignut u Beču (11. svibnja 1994.), kojim su utvrđeni kriteriji za određivanje teritorija Federacije i načela za konstituiranje kantona.
30 svibnja - HRVATSKA DOBILA NACIONALNU VALUTU KUNU
Za Dan državnosti 30. svibnja 1993., umjesto dinara, simbola dugog izrabljivanja Hrvatske, uvedena je nova hrvatska novčana valuta - kuna.
10. rujna - DOLAZAK SVETOG OCA U HRVATSKU
Dolazak Svetog Oca znači potvrdu pravednih nastojanja za ostvarenje potpuno slobodne Hrvatske kao zemlje mira i blagostanja, te poticaj ukupnomu materijalnom i duhovnom preporodu hrvatskoga naroda.
1995. godina
31. ožujka - KRAJ UNPROFOR-a U HRVATSKOJ
Mandat UNPROFOR-a, koji je radi provedbe rezolucija Vijeća sigurnosti nekoliko puta produžavan, prestaje 31. ožujka 1995. Provedbom ove odluke predsjednika Tuđmana želi se ubrzati povratak prognanika kako bi se država mogla posvetiti gospodarskoj izgradnji.
1. i 2. svibnja - OSLOBOĐENA ZAPADNA SLAVONIJA
Hrvatskim vojnim i redarstvenim snagama trebao je samo 31 sat za oslobađanje cijele zapadne Slavonije. Njezino oslobađanje (1. i 2. svibnja 1995.) od izvanrednog je ne samo vojnog, nego i moralnog i političkog značenja . Odlučnost hrvatskog vodstva u zaštiti hrvatskih državnih interesa i svih hrvatskih građana ponovno je vratila ponos hrvatskomu narodu i učvrstila ga u vjeri u potpuno osobođenje. Ovom su akcijom stvoreni svi uvjeti za povratak 45.000 prognanika.
22. srpnja - PROŠIRENJE I JAČANJE OBRAMBENE SURADNJE S BIH
Splitska deklaracija, potpisana u Splitu 22. srpnja 1995., dogovor je Hrvatske i BiH o zajedničkoj obrani od zajedničkog neprijatelja. Njome se, u okolnostima neizvjesnoga mirovnog procesa, potvrđuje čvrsta politička volja za jačanjem savezništva i odbacuju zamisli o obnavljanju ili uspostavi bilo kakve nove "jugoslavenske" državne zajednice.
5. kolovoza - VOJNO-REDARSTVENA AKCIJA "OLUJA"
Vojno-redarstvenom akcijom "Oluja" (4.-7. kolovoza 1995.) osigurane su strateška sigurnost i budućnost suverene i demokratske hrvatske države. Akcija je počela 4. kolovoza 1995. godine u 4:00 sata ujutro. Dana 25. kolovoza 1995. godine u Knin je došao predsjednik Tuđman, prvi put kao državni poglavar u slobodni hrvatski Knin. Kada je 7. kolovoza 1995. godine akcija završena, ne samo da su oslobođeni hrvatski okupirani prostori, već je ujedno izvršena i deblokada Bihaća.
26. kolovoza - VLAK SLOBODE
Nakon više od četiri godine okupacije, 26. kolovoza 1995., krenuo je prugom Zagreb-Split prvi vlak kroz Knin - "Vlak slobode". Time je simbolično označen kraj hrvatskoga stradanja.
29. listopada - IZBORI ZA ZASTUPNIČKI DOM SABORA
U samostalnoj Hrvatskoj 29. listopada 1995. treći su put održani izbori za Zastupnički dom Sabora. Na tim izborima biralo se 127 zastupnika. Hrvatska demokratska zajednica osvojila je 74 mandata.
12. studenoga - POTPISAN ERDUTSKI SPORAZUM
Sporazumom o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, omogućen je povrat tada okupiranog područja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.
14. prosinca - POTPISAN DAYTONSKI SPORAZUM
Sporazum potpisan u Parizu 14. prosinca 1995. godine doprinos je okončanju sukoba u BiH. Republika Hrvatska, Republika BiH i SRJ obavezale su se na promicanje trajnog mira i stabilnosti u regiji.
Izjava predsjednika Tuđmana nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, 14. prosinca 1995.
1996. godina
25. i 26. veljače - GLAVNI ODBOR HDZ-a O PRIORITETIMA HRVATSKE DRŽAVNE POLITIKE
Pod predsjedanjem dr. FranjeTuđmana, 25. i 26. veljače 1996., održana je sjednica Glavnog odbora stranke na kojoj je potvrđen njezin narodni svehrvatski karakter. Sva su stranačka tijela pozvana da odlučno uklanjaju sve slabosti, jačaju odgovornost svih članova, posebice vodećih ljudi. Pozvane su na suradnju sve državotvorne stranke u interesu izgradnje stabilne i prosperitetne demokratske Hrvatske. Glavni odbor HDZ-a suprotstavio se svim pokušajima vraćanja Hrvatske u okvire bilo kakvih unija i za svoju temeljnu zadaću istaknuo daljnju izgradnju Hrvatske kao pravne i socijalne, moderne demokratske države, posebno ističući potrebu da kao većinska stranka osigura učinkovitost suzbijanja svih oblika kriminala i zloporabe. Na ovoj je sjednici potaknuto i završenje ustroja moderne i profesionalne državne uprave, te su najavljene mjere za poticanje domaće proizvodnje i poboljšanje standarda.
28. kolovoza - SPORAZUM O NORMALIZACIJI HRVATSKO-SRPSKIH ODNOSA
Sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i SRJ, 28. kolovoza 1996., posljednja je faza hrvatskog osamostaljivanja i teritorijalne integracije. Normalizacija je Hrvatskoj širom otvorila vrata prema Zapadu, a istodobno znak da je Hrvatska Balkanu definitivno rekla zbogom.
6. studenoga - HRVATSKA U PUNOPRAVNOM ČLANSTVU VIJEĆA EUROPE
Nakon što su 16. listopada 1996.zastupnici Vijeća ministara donijeli Odluku o pozivu Hrvatskoj na punopravno članstvo u Vijeću Europe, Hrvatska dobiva taj status 6. studenoga 1996. kao četrdeseta punopravna članica toga tijela.
1997. godina
1. travnja - IZBORI ZA ŽUPANIJSKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Na izborima za Županijski dom Hrvatskoga državnog sabora, te gradska i općinska vijeća. Hrvatska demokratska zajednica u Županijskom je domu osvojila 42 mjesta, te većinu u 18 županija, 56 gradova (46,28%) i 259 općina (61,31%).
8. lipnja - VLAK ZA VUKOVAR- VLAK MIRA
Vlakom mira predsjednik Tuđman cijelu je Hrvatsku poveo u Vukovar, simbol hrvatske obrane, i na istočne hrvatske granice.
15. lipnja - PREDSJEDNIČKI IZBORI
Dr. Franjo Tuđman dobio 61,41% glasova.
1998. godina
8. lipnja - PREDSTAVLJANJE HRVATSKE NA SVJETSKOJ IZLOŽBI EXPO `98 U PORTUGALU
Predsjednik Tuđman i visoko hrvatsko državno izaslanstvo sudjelovalo je u obilježavanju hrvatskoga nacionalnog dana na izložbi EXPO 98, posvećenoj morima i oceanima. Sjajan hrvatski nastup u Portugalu urodio je brojnim pozivima za predstavljanje Hrvatske u svijetu, primjerice na Floridi u SAD-u te na svjetskoj izložbi 2000. u Hannoveru.
12. srpnja - PREDSJEDNIK TUĐMAN ODLIKOVAO HRVATSKU NOGOMETNU REPREZENTACIJU
Osvajanjem trećeg mjesta na 16. svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj hrvatska nogometna reprezentacija dala je velik prilog predstavljanju Hrvatske u svijetu i podizanju njezinoga ugleda.
2.-4. listopada - 2. POSJET PAPE IVANA PAVLA II. HRVATSKOJ
Tijekom svojeg trodnevnoga državničkog i pastoralnog posjeta Hrvatskoj Papa Ivan Pavao II. u nacionalnom je marijanskom svetištu u Mariji Bistrici proglasio blaženim hrvatskoga kardinala Alojzija Stepinca.
5. studenoga - SVEČANA SJEDNICA VLADE REPUBLIKE HRVATSKE
Svečanoj sjednici Vlade RH, u povodu njezina trogodišnjeg rada, predsjedao je predsjednik dr. Franjo Tuđman. Rad hrvatske Vlade u proteklih godinu dana ocijenio je pozitivnim.
22. studenoga - HRVATSKA POTPISALA SPORAZUME S FEDERACIJOM BiH i BiH O POSEBNIM ODNOSIMA, TE O LUCI PLOČE I NEUMU
Potpisivanjem ovih sporazuma učinjen je bitan pomak u provedbi Washingtonskog i Daytonskog sporazuma potvrđivanjem temeljnoga načela o jednakopravnosti i suverenosti svih triju naroda u BiH.
25. studenoga - PREDSJEDNIK TUĐMAN POSJETIO GRČKU
Državni posjet predsjednika Tuđmana Grčkoj pridonio je daljnjem razvitku političkih odnosa Hrvatske i Grčke. Grčki predsjednik Stephanopulos izrazio je potporu Grčke hrvatskim nastojanjima za približavanjem euroatlantskim integracijama, a u razgovorima gospodarskih izaslanstava razmotrene su mogućnosti šire gospodarske suradnje dviju zemalja. Potpisani su i ugovori o suradnji ministarstava unutarnjih poslova o borbi protiv terorizma te ugovor o turističkoj suradnji.
14. prosinca - OTVORENA RATNA ŠKOLA BAN JOSIP JELAČIĆ
Otvaranje ratne škole Ban Josip Jelačić, najviše vojnoobvrazovne institucije u Hrvatskoj, završetak je nastojanja da se Hrvatska vojska obrazuje na najsuvremeniji način.
19. prosinca - PREDSJEDNIK TUĐMAN POSJETIO RUSIJU
Tijekom posjeta predsjednika Tuđmana Rusiji, dvije su zemlje potpisale Deklaraciju o prijateljstvu te osam bilateralnih međudržavnih sporazuma kojima se unapređuje vojna, gospodarska, trgovinska i kulturna suradnja.
1999. godina
20. siječnja - IZVJEŠĆE O STANJU HRVATSKE DRŽAVE I NACIJE
Na zajedničkoj je sjednici obaju domova Hrvatskoga državnog sabora predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman podnio Izvješće o stanju hrvatske države i nacije u 1998. godini, istaknuvši da je u 1998. napokon ostvarena puna suverenost nad cijelim, međunarodno priznatim, državnim teritorijem. Time je ostvaren najbitniji cilj državne politike te podignut ugled i ojačan vanjskopolitički položaj Hrvatske.
12. veljače - PREDSJEDNIK TUĐMAN POSJETIO TURSKU
Tijekom susreta s turskim predsjednikom Demirelom dogovoreno je daljnje unaprjeđenje odnosa i suradnje, a sklopljeni su ugovori o suradnji na području zaštite bilja, o pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim pitanjima, o veterinarskoj suradnji, te ugovor hrvatske i turske vlade o suradnji i međusobnoj pomoći u carinskim pitanjima. Potpisan je i Memorandum o razumijevanju o suradnji u području visokog obrazovanja između Ministarstva znanosti i tehnologije RH i Vijeća za visoko obrazovanje Republike Turske.
19. lipnja - PREDSJEDNIK TUĐMAN POSJETIO JUŽNOAFRIČKU REPUBLIKU
Predsjednik Tuđman je tijekom posjeta Južnoafričkoj Republici posjetio parlament u Capetownu te se susreo s mnogobrojnim hrvatskim iseljeničkim pučanstvom.
11. srpnja - 50. DUBROVAČKI LJETNI FESTIVAL
Predsjednik Tuđman proglasio je otvorenim jubilarni 50. Dubrovački ljetni festival.
30. srpnja - PAKT O STABILNOSTI U JUGOISTOČNOJ EUROPI
Pakt o stabilnosti zajednički je program međunarodne zajednice i zemalja jugoistočne Europe kojim se žele stvoriti uvjeti za sigurnu i stabilnu gospodarsku i političku tranziciju zemalja jugoistočne Europe.
8. kolovoza - 2. SVJETSKE VOJNE IGRE
Hrvatska je uspješno organizirala Druge svjetske vojne igre, što je bio izazov za oružane snage u cjelini, a svečano ih je otvorio predsjednik Tuđman.
16. listopada - PROBOJ TUNELA SVETI ROK
Provezavši se automobilom iz Like u Dalmaciju kroz probijeni tunel Sveti Rok, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman svečano je označio svršetak proboja tog tunela koji će biti dijelom autoceste Zagreb-Zadar-Split-Dubrovnik.
28. listopada - IZLOŽBA HRVATI - KRŠĆANSTVO, KULTURA , UMJETNOST U VATIKANU
Izložba Hrvati - kršćanstvo, kultura, umjetnost kruna je odličnih odnosa između Republike Hrvatske i Katoličke crkve. Hrvatska na ovoj izložbi dragocjenim povijesnim dokumentima i umjetničkim djelima predstavlja svoj duhovni, kulturni i umjetnički prinos kršćanskomu zapadnome svijetu.
30. listopada - HRVATSKA POSTALA ČLANICOM ECOSOC-a
Izbor u Gospodarsko i socijalno vijeće UN-a (ECOSOC) potvrda je Republike Hrvatske kao respektabilnog čimbenika u međunarodnoj zajednici, te njezina konačna afirmacija u sustavu UN-a.
|
nedjelja, 14.01.2007.
Dvije godine bez posla, na udaru cenzure i osvete političke i financijske elite u Hrvatskoj
Dvije godine bez posla, na udaru cenzure i osvete političke i financijske elite u Hrvatskoj
Ovih dana navršiti će se dvije godine od kako sam nezaposleni, „slobodni“ novinar. Dvije godine bez stalnih mjesečnih prihoda, odbijenih ponuda na natječajima za posao, dvije godine od kada su mi u stanu isključili struju zbog izmišljenog računa od preko 30 tisuća kuna. Dvije godine od kada sam bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja, dakle bez ikakvih stvarnih prava u ovoj zemlji. I skoro će dvije godine od prve haaške optužnice koju je Carla del Ponte podignula protiv mene.
Koga sam god od kolega u te dvije godine tražio posao, odgovori su kao u pravilu glasili „Znaš nije zgodno da sada damo Margetiću da piše“. U jednom razgovoru pred svjedocima Ninoslav Pavić je tihu cenzuru mene kao novinara objasnio riječima „Ako želimo u Europu nema pisanja takvima“. Večernji list se nije udostojao niti odgovoriti na moje zamolbe kojima sam se javljao na njihove natječaje kojima su tražili novinare. Na isti je način postupio i kolega koji uređuje dnevne novine 24 sata, valjda čovjek nije imao tri čiste napisati zbog čega je Margetić nepodoban u njegovim novinama.
U privatnim razgovorima ljudi mi otvoreno kažu da postoje interne „crne liste“ novinara kojima se ne smije dati radno mjesto niti prostor za objavljivanje u Hrvatskoj. I ja sam, prema tim tvrdnjama, na toj „crnoj listi“.
Preživljavam, doslovce preživljavam zahvaljujući donacijama ljudi iz iseljeništva, i onih ljudi koji kupuju moje knjige. Inače bi bio osuđen na gladovanje, kao što je vjerojatno slučaj sa mnogim mojim sugrađanima.
Pa ipak, zar nije vrijeme da do kraja razotkrijemo ono što se događa u Hrvatskoj? Kome toliko smeta istina da je jednostavno zabranjeno dati posao u Hrvatskoj Domagoju Margetiću? Tko su ti koji iza kulisa na taj način upravljaju hrvatskim medijima? Svjestan sam, pokušavaju me na taj način slomiti. Ipak, ostajem vjeran ideji koja me vodi u mojem novinarskom radu: VJERUJEM U POZIV ISTINE, A NE ISTINU PO ZADATKU. To su zadnje riječi koje sam napisao u mojoj oporuci trideset i trećeg dana štrajka glađu u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, 6. rujna 2006. godine.
Ujutro i dalje neću imati struje u stanu. Neću imati niti posao niti plaću. Neću imati zdravstveno niti socijalno osiguranje. I dalje ću biti pod pritiskom i prijetnjama novim uhićenjima, zatvaranjima, progonima. Ujutro ću i dalje biti nepodobni hrvatski novinar. Iako svi viču da takve stvari u Hrvatskoj više ne postoje.
Hvala svim mojim progoniteljima i onima koji mi zabranjuju osnovna ljudska i građanska prava.
Domagoj Margetić
|
utorak, 09.01.2007.
Uredništvo Necenzurirano.com: Večernji list nezakonito i neovlašteno plagirao temu o Merčepu
Uredništvo Necenzurirano.com: Večernji list nezakonito i neovlašteno plagirao temu o Merčepu
U izdanju Večernjeg lista, od 9. siječnja 2007. godine, na naslovnici, kao i na drugoj i trećoj stranici Večernjeg lista, objavili ste temu o CIA-inim dokumentima o Tomislavu Merčepu, a prema etičkim i profesionalnim standardima novinarske struke, prilikom prenošenja određenih informacija iz drugih medija, postoji obveza izdavača i autora navesti izvor informacije.
Informacija o CIA-inim dokumentima o istrazi protiv Merčepa, osim na CIA-inim stranicama objavljena je isključivo na neovisnom portalu Necenzurirano.com. Novinar Mario Profaca potvrditi će da na svojem portalu nije postavio javni niti bilo kakav link na tu informaciju i link na taj dokument, nego je link na istu informaciju i link na dokument postavio na portalu Necenzurirano.com, gdje je i Večernjak, prema uputama novinara Maria Proface došao do tih informacija. Pa ipak, usprkos toj činjenici, Večernji list nije naveo da je do informacije došao na internetskoj adresi http://www.necenzurirano.com/.
Osim toga, informacija da su istragu protiv Tomislava Merčepa vodili Vojin Dabić i Savo Štrbac nalazi se isključivo na portalu Necenzurirano.com. Prenoseći tu informaciju Večernji list ignorirao je namjerno činjenicu da je ista objavljena ranije i da je preuzeta sa portala Necenzurirano.com. Ovu, pak, informaciju Večernji list nije mogao pronaći nigdje drugdje na Internetu, već je taj tekst i dokument Večernji list, prema uputama novinara Maria Proface, koji je uputio „Večernjak“ na izvorni materijal, ta informacija preuzeta sa portala Necenzurirano.com.
Ovakvo ponašanje Večernjeg lista predstavlja grubo kršenje autorskih prava i stvarnih intelektualnih prava portala Necenzurirano.com i nakladnika, te kršenje etičkih pravila i profesionalnih standarda novinarske struke.
Zbog svega navedenog Uredništvo i nakladnik neovisnog web magazina razmatraju podnošenje tužbe protiv Večernjeg lista.
Sukladno Zakonu o medijima, očekujemo da ova informacija bude objavljena na istom prostoru gdje je objavljena i izvorna informacija na koju reagiramo. Osim toga, tražimo i javnu ispriku Večernjeg lista, Urtedništvu i nakladniku neovisnog web portala Necenzurirano.com
Domagoj Margetić, novinar
Glavni urednik neovisnog web magazina Necenzurirano.com
|
|
|