Klik na prvu stranicu!

Domagoj Margetić
- hrvatski novinar i
dvostruki haaški optuženik i osuđenik, prvi novinar zatvorenik Pritvorske jedinice UN-a u Scheweningenu

Ante Nadomir Tadić Šutra
Hrvatski pjesnik
iz kraljevskog grada Knina
Domagoju Margetiću


DOMAGOJ DOMAGOJU
„Tada će vas podvrći mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit će vas zbog mene. I mnogi će tada posrnuti u vjeri; izdavat će jedni druge i mrzit će se medjusobno. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit će spašen“
(Matej; 24, 9-13).


Ne daj se Domagoje – imenjače –
S Neba Ti, Domagoj knez, potpor' šalje.
Od stotin strila, rič tva, zvoni jače –
Protu stotin sila, bij boj i dalje.

Stog – ne dopusti da te slome strvi –
I mene su napadali svon snagon ...
Ne daj mi se brate, jer nisi prvi,
Kon mladenka je plakala nad pragon.

Trgni se rode (!)
– još te tvoj dom triba;
I Isus Krist je ijo s učenicin –
Narani mnoštvo; s par kruva i riba ....

Jist se mora; zarad duva i tila!
Potemtog – s harvackin ću mučenicin –
Molit – Blagoslovljena ti rič bila!


U Kninu 6. rujna Godine Gospodnje 2006.
(33. dan štrajka glađu hrvatskog novinara i haaškog optuženika Domagoja Margetića)
Životopis
Domagoj Margetić rođen je 1974. u Zagrebu, gdje se školovao i danas živi i radi kao novinar.
Posebno se bavi analizom ekonomsko – političkih procesa i pojavama gospodarskog kriminala u Hrvatskoj. Od 1997. do 2003. bavi se analizom pretvorbeno – privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, te odnosima hrvatske Vlade i Međunarodnog monetarnog fonda. 2000. objavio je esej “Gospodarstvo nacije”. Jedan je od osnivača Udruženja novinara Republike Hrvatske (UNRH) čiji je i predsjednik od 2001. godine.
Posebno su zapažene njegove ekonomske analize i razotkrivanje gospodarskog kriminala i korupcije, o čemu je pisao u tjedniku Hrvatsko slovo, gdje je u prvoj polovici 2003. radio kao urednik za gospodarska pitanja. Autor je Izvješća o stanju novinarskih sloboda u Hrvatskoj (2002.), Izvješća o stanju lokalnih medija u Hrvatskoj (2002.), te jedan od autora dokumenta Hrvatske novinarske etike (2003.). Također je sudjelovao u izradi Deklaracije o položaju hrvatskih novinara (2003.). Autor je eseja “Gdje je hrvatsko novinarstvo u zaštiti nacionalnih vrijednosti” (2003.), s kojim je nastupio i sudjelovao na Prvom kongresu o hrvatskim nacionalnim vrijednostima održanom u Zagrebu. Član je Građanskog stručnog povjerenstva za nadzor vlasti. Suradnik je Ličke razvojne agencije na projektu “Ličke televizije”, te je član Povjerenstva za etiku i standarde novinarske struke Udruženja novinara Republike Hrvatske. Jedan je od autora dokumentarnog filma “Markov trg 2a” (2002.). Autor je eseja “Globalni projekt Hrvatska” (2002.). Savjetnik je za odnose s medijima u više udruga građana, te je autor priručnika “Odnosi s javnošću za nevladine udruge” (2002.). Od listopada 2003. do siječnja 2004. radio je kao zamjenik glavnog urednika tjednika za kulturu “Hrvatsko slovo”. Godine 2001. koautor je knjige analiza "Mislimo sustavski", u izdanju Hrvatskog društva za sustave.
Krajem 2002. godine Margetić je bio jedini hrvatski novinar koji je objavio podatke o pripadnicima terorističkih četničkih postrojba u Hrvatskoj, koje je Račanova Vlada zaposlila u sustavu hrvatske policije. Tek tri godine kasnije, 2005. Državno odvjetništvo započelo je kazneni progon protiv osumnjičenih za ratne zločine, sa popisa koje je objavio Margetić.
Godine 2003. objavio je prvo izdanje knjige “Tko je opljačkao Hrvatsku? (Kronika partijske tranzicije 1980. – 2003.)”. U siječnju 2004. imenovan je za glavnog urednika tjednika za kulturu “Hrvatsko slovo”. U prvoj polovici 2004. objavio je seriju analiza stanja u hrvatskim medijima i novinarstvu, u uvodnicima Hrvatskog slova. Godine 2004. postavljen je za predsjednika Programskog vijeća satelitskog televizijskog programa HICTV namijenjenog hrvatskom iseljeništvu u Sjevernoj Americi, kojeg proizvodi Udruženje novinara Republike Hrvatske – UNRH. Autor je izvješća “Medijske i novinarske slobode uvjetovane vlasništvom i upravljačkom strukturom medija”. Početkom svibnja 2004. na temelju njegovih napisa pokrenuta je istraga o obavještajnom podzemlju protiv bivšeg premijera Ivice Račana i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića. Kasnije je političkom nagodbom ta istraga obustavljena. U kolovozu 2004. godine smijenjen je sa mjesta glavnog urednika “Hrvatskoga slova”, zbog kritičkih tekstova protiv Stjepana Mesića i odbijanja naloga za promjenu uređivačke politike svog Uredništva.
Početkom rujna 2004. postao je glavni urednik političkog tjednika “Novo hrvatsko slovo”. U prosincu 2004. Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji iz Haaga izdao je nalog Domagoju Margetiću o prestanku objavljivanja svjedočenja tajnih, zaštićenih svjedoka u procesima pred sudom, misleći na svjedočenje Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića. Margetić je u pisanom odgovoru odbio nalog Haaškoga suda riječima: “Ne priznajem ni Vaš sud niti vaše quasi sudske naloge!” Nakon toga, protivno nalogu Haaga Margetić je u cijelosti u dva specijalna izdanja objavio niz tajnih haaških dokumenata i cjelokupna svjedočenja Stjepana Mesića pred Haaškim sudom, u kojima je optuživao Hrvatsku za agresiju i ratne zločine. Početkom siječnja 2005. izabran je za predsjednika Udruge pomagača obrani generala Ante Gotovine. “Novo hrvatsko slovo” posrednim je metodama zabranjeno, odnosno onemogućeno mu je redovito izlaženje, već krajem siječnja 2005.
Održao je pedesetak predavanja i tribina u Hrvatskoj i inozemstvu o temama korupcije, političke tranzicije, pretvorbe i privatizacije, obavještajne mafije, te pitanja slobode medija. Autor je projekta “Hrvatskog novinarskog instituta-HNI”. Jedini je hrvatski novinar koji je u cijelosti objavio tajnu dokumentaciju o štetnim dogovorima Međunarodnog monetarnog fonda i hrvatske Vlade. Do sada je zbog svog novinarskog rada bio pet puta zatvaran, te priveden na više od 250 obavjesnih razgovora. Krajem prosinca 2004. otela ga je paraobavještajna skupina Ureda predsjednika Republike, ali je policija cijeli slučaj otmice zataškala i istraga je politički obustavljena. Početkom ožujka 2005. objavio je prvu nakladu knjige "Stipe Mesić-dosje izdaje, Neautorizirana biografija drugog hrvatskog predsjednika". Po nalogu Protuobavještajne agencije cjelokupna prva naklada knjige zaplijenjena je i uništena. Tijekom ožujka 2005. objavio je drugu nakladu iste knjige. Sredinom travnja 2005. sudjelovao je u radu neformalne skupine "Hrvatski kolegij-Collegium Croaticum", te u izradi osnovnih teza Hrvatskog kolegija.
Potpisnik je Međunarodne deklaracije o civilnom društvu.
Dana 29. travnja 2005. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu potvrdio je i otpečatio tajnu optužnicu protiv hrvatskog novinara Domagoja Margetića za kazneno djelo nepoštivanja suda, zbog objave svjedočenja i identiteta zaštićenih svjedoka pred Haaškim sudom, misleći na svjedočenje Stjepana Mesića u Haagu. Domagoj Margetić odbio je primiti haašku optužnicu, te je odbio dragovoljno se odazvati i ispričati Haaškom sudu. Dana 14. lipnja 2005. Margetić se prvi put pojavio pred sudcem Alphonsom Orieuom na Haaškomu sudu. "Ne osjećam se krivim", izjasnio se po svim točkama optužnice, ali se nije ispričao Sudu. Dana 15. srpnja 2005. Haaško tužiteljstvo najavilo je proširenje optužnice protiv hrvatskog novinara i publiciste Domagoja Margetića. Osmoga kolovoza 2005. Margetiću je uručena izmijenjena optužnica Haaškoga tužiteljstva, koju je Carla del Ponte potpisala 6. srpnja 2005.
Zbog medijske blokade i stavljanja na "crnu listu" hrvatskih novinara Margetić je 24.5.2005. osnovao vlastiti web portal - www.domagojmargetic.com .
U svibnju 2005. na svojim web stranicama objavio je u digitalnom obliku knjigu "Hrvatska i Novi svjetski poredak", koja je dostupna na www.domagojmargetic.com .
Početkom ljeta 2005. godine Margetić je pripremio za objavu knjigu "Obavještajna mafija u Hrvatskoj", o ilegalnim obavještajnim strukturama koje su uspostavili politički centri moći, s posebnim analizama o tzv. Ostojićevoj i Bagićevoj skupini. U sklopu knjige nalaziti će se i dvd sa svjedočenjem odvjetnice koja je sudjelovala u prljavim poslovima kriminalnog miljea oko Stjepana Mesića. U tom video svjedočenju odvjetnica koja je radila za taj krim milje svjedoči o cijeloj teghnologiji ponašanja i kriminalu ljudi povezanih sa Stjepanom Mesićem.
U srpnju 2005. američki kongresnik Thaddeus G. McCotter pokrenuo je inicijativu obustave financiranja Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, dok se ne povuku optužnice protiv hrvatskih novinara među kojima je i Domagoj Margetić. Vanjskopolitički odbor Američkog Kongresa uputio je taj amandman Državnom tajništvu SAD-a. Na taj je način, posredno, Američki kongres zatražio odbacivanje optužnica protiv hrvatskih novinara pred Haaškim tribunalom. Iz političkih razloga američki State Department zaustavio je glasovanje o tom amandmanu, ali je za rujan 2005. najavljeno saslušanje pred Kongresnim odborom o medijsom slobodama u Hrvatskoj.
Sredinom srpnja 2005. potporu haaškom optuženiku i novinaru Domagoju Margetiću pred Haaškim sudom dala je i međunarodna organizacija "Reporteri bez granica", čiji je glavni tajnik Robert Menard uputio pismo Haaškom sudu, izrazivši zabrinutost procesom protiv hrvatskih novinara.
Jedini je novinar u Europi kojemu je zbog njegova kritičkog pisanja još 2002. godine oduzeta putovnica, koja mu je vraćena tek 13.6.2005., kako bi mogao otputovati u Nizozemsku, na suđenje pred Haaškom tribunalom. Nedavno je i Ministarstvo pravosuđa potvrdilo kako je Margetiću putovnica bila oduzeta zbog teksta, odnosno zbog objave tajne dokumentacije-ugovora Međunarodnog monetarnog fonda i hrvatske Vlade 2002.
Dana 13. kolovoza 2005. Margetić je primljen u članstvo međunarodne organizacije "Committee of Concerned Journalists", u sklopu "Project for Excellence in Journalism", sa sjedištem u Washingtonu, SAD.
Član je Udruge Domovinski rat On Line, na www.domovinskirat.com.
Krajem kolovoza 2005. udruga hrvatskih branitelja "Zdrug hrvatske obrane Nikola Šubić Zrinski" proglasila je Margetića počasnim članom.
Osnivač je, urednik i vlasnik news-discussion grupe CRO NEWS (30. kolovoza 2005.) na http://groups.google.com/group/CRO-NEWS.
Dana 22. rujna 2005. Margetić je podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu protiv haaške optužnice koju je protiv njega podignula Carla del Ponte. U javnom pismu državnim dužnosnicima zatražio je od premijera i sudbenih vlasti da se poštuju hrvatski zakoni i Ustav kod haaškog procesa protiv hrvatskih novinara.
Početkom listopada 2005. Margetić je primio objedinjenu optužnicu Carle del Ponte protiv četvorice hrvatskih novinara: Jovića, Šešelja, Križića i Margetića, kojom ih se tereti za zločinačko udruživanje, "zajedničku zamisao i strategiju" u razotkrivanju zaštićenih haaških svjedoka. to je prvi put da je Međunarodni kazneni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji optužio cijelu skupinu novinara, i još k tome za udruženi novinarski zločinački poduhvat.
Nakon što mu je političkim pritiscima Sanaderove Vlade onemogućeno pisanje u hrvatskim medijima, Domagoj Margetić postaje redoviti, ekskluzivni kolumnist neovisnog hrvatskog web portala nemacenzure.com.
Krajem studenog 2005. Margetić je objavio svoju treću knjigu "Hrvatska i Novi svjetski poredak (Kako obraniti nacionalnu državu?)". To je prva hrvatska digitalna knjiga, objavljena u CD formatu.
Godine 2005. jedan je od autora stručnih analiza u zborniku "Nacionalne vrijednosti u gospodarskom razvoju", u nakladi Matice Hrvatske i Domagojeve zajednice.
Sredinom 2005. Margetićeve knjige "Tko je opljačkao Hrvatsku (Kronika partijske tranzicije 1980. - 2003.)" i "Stipe Mesić dosje izdaje (Neautorizirana biografija drugog hrvatskog predsjednika)" uvrštene su u službeni popis literature Sveučilišta Berkely, Istočno-europskog odjela, pod naslovim iz Istične Europe i o Istočnoj Europi.
Dana 9. siječnja 2006. Haaški sud ponovno je zabranio Margetiću objavu tajnog Mesićevog svjedočenja u Haagu, ovaj put u obliku audiozapisa kojega je Margetić primio od Haaškog tužiteljstva. Margetić je ponovno odbacio haaški nalog i audio snimke Mesićeva svjedočenja u Haagu objavio na svojem web portalu.
11. siječnja 2006. sutkinja Županijskog suda u Zagrebu izdala je nalog za zatvaranje, ukidanje i zabranu internet stranice domagojmargetic.com, što je prvi slučaj zabrane web portala u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj i jedan od prvih takvih slučajeva u Europi.
Član je Zdruga udruga hrvatskih političkih uznika RH i inozemstva.
Autor je, urednik i voditelj internet radijske emisije „MargaOnlineRadioShow“ na svojem web portalu.
Autor je i voditelj projekta „Problems of transition to democracy – Case Study Croatia“, u SAD-u.
U travnju 2006. objavio je u digitalnom obliku knjigu "Hrvatsko novinarstvo između kriminala, korupcije i medijske prostitucije", koja je u cijelosti prenesena na Margetićevom web portalu domagojmargetic.com.
Krajem svibnja 2006. Margetić je objavio svoju prvu zbirku pjesama „Razotkrivanje“.
Domagoj Margetić je prvi građanin jedne države članice Ujedinjenih Naroda koji je pred Vijećem sigurnosti zatražio preispitivanje haaških optužnica protiv hrvatskih novinara i vjerodostojno tumačenje Statuta Haaškoga suda. Na temelju njegove inicijative i lobiranja predsjednice Hrvatske svjetske organizacije sudac Haaškoga suda Patrick Robinson odbacio je objedinjenu optužnicu Carle del Ponte protiv hrvatskih novinara i dao joj rok za sastavljanje nove. Time je Margetić onemogućio Haaškom sudu sazivanje početka suđenja hrvatskim novinarima za skoro godinu dana.
Ipak, izvorne pojedinačne optužnice protiv hrvatskih novinara ostale su na snazi, a Carla del Ponte je 19.5.2006., uputila Tribunalu novu objedinjenu optužnicu na čak 59 stranica.
Margetić je odgovorio na taj podnesak Carle del Ponte odgovorom na stotinu stranica osporavajući nadležnost Haaškoga suda u procesu protiv hrvatskih novinara, te argumentirajući kako se radi o političkom sudskom procesu pod visokim pokroviteljstvom Ujedinjenih Naroda. Cijeli sadržaj podneska i Margetićeva odgovora dostupan je na web portalu domagojmargetic.com.
Dana 31. svibnja 2006. Haaški je sud objedinio haašku optužnicu kojom se Margetića, Križića i Šešelja tereti za udruženi kriminalni poduhvat, zajedničku strategiju i zamisao u razotkrivanju tajnih haaških svjedoka.
Dana 14. lipnja 2006. Domagoj Margetić se sastao sa glavnim tajnikom i osnivačem Reportera bez granica Robertom Menardom koji je dao bezrezervnu potporu hrvatskim novinarima optuženima u Haagu.
Dana 15. lipnja 2006. glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte potpisala je odluku kojom odustaje od daljnjeg kaznenog progona Domagoja Margetića i još dvojice optuženih novinara, čime je Margetić svojom strategijom obrane postao jednim od prvih optuženika u Haagu koji je i prije samog suđenja pobijedio Del Ponte. Dana 20. lipnja 2006. Sudsko vijeće III. pod predsjedanjem sudca Patricka Robinsona prihvatilo je prijedlog tužiteljstva i obustavilo postupak protiv hrvatskih novinara. Domagoj Margetić porazio je Carlu del Ponte.
U rujnu 2006. objavio je u digitalnom obliku knjigu „Islamistički terorizam na Jugu Europe“.
U srpnju 2006. Margetić je na svojem web portalu objavio Popis svih zaštićenih svjedoka iz haaškog procesa protiv generala Tihomira Blaškića.
Dana 3. kolovoza Haaški je sud u Zagreb poslao nalog kojim Margetiću nalaže prestanak objavljivanja toga popisa. Uz ovaj je nalog hrvatskoj Vlad u tajnosti upućen i nalog za uhićenje i privremeni pritvor Domagoju Margetiću u Haagu.
Dana 4. kolovoza 2006. u 9.00 sati Domagoj Margetić odbio je na Županijskom sudu u Zagrebu preuzeti navedeni haaški nalog. Istoga dana u 18.00 sati u Slavonskom brodu uhićen je Domagoj Margetić po nalogu Haaškoga suda, te mu je od strane istražne sutkinje zagrebačkog Županijskog suda Renate Miličević određen 48 satni pritvor. Dva dana kasnije, 6. kolovoza Margetić je ponovno sproveden iz zagrebačkog zatvora pred sutkinju Miličević, gdje mu je pročitan haaški nalog za privremeni pritvor i izručenje. Sutkinja Milčević je, protivno zakonima, Margetiću odredila dvomjesečni pritvor.
Odlukom Haaškoga suda od 4. kolovoza 2006. Margetićev neovisni web portal domagojmargetic.com ugašen je i zabranjen.
Domagoj Margetić je u haaškom pritvoru stupio u štrajk glađu. Štrajkao je glađu puna trideset i tri dana, što je najduži štrajk glađu u Hrvatskoj, te jedan od najdužih štrajkova glađu u svijetu.
Na zahtjev biskupa Valentina Pozaića Domagoj Margetić je narušenog zdravlja u kritičnom stanju pušten iz zatvora dana 6. rujna 2006. godine. Rješenje o Margetićevu puštanju na sobodu presedan je u hrvatskoj sudskoj paksi i predstavlja prvu odluku hrvatskih sudaca protiv nekog naloga Haaškoga suda.
„Vjerujem u poziv istine, a ne istinu po zadatku“, izjavio je po izlasku i zatvora Domagoj Margetić, koji je boravkom u haaškom pritvoru postao prvim političkim zatvorenikom Ujedinjenih Naroda, koji su osnivač Haaškoga suda.
Dana 30. kolovoza 2006. glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla del Ponte podignula je protiv Margetića novu optužnicu zbog navodnog kaznenog djela „nepoštivanja Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu“. Time je Margetić postao prvi hrvatski građanin, dvostruki haaški optuženik i haaški zatvorenik. Optužnica je objavljena 12. rujna 2006., što znači da je dvanaest dana bila označena „tajnom i zapečaćenom“.
Dana 13. listopada 2006. Margetić se pred sudcem Alphonsom Oriem, na Haaškom sudu, izjasnio o optužnici riječima: „Nisam kriv“.
U studenom 2006. Margetić je osnovao novi neovisni web magazin Necenzurirano.com, čiji je glavni urednik od osnivanja.
Krajem studenog 2006. pripremio je za tisak knjigu „Usporedna vlast“.
Jedan je od autora i potpisnik Hrvatske deklaracije za lustraciju, početkom 2007. godine.
Dana 7. veljače 2007. Domagoj Margetić osuđen je na Haaškom sudu na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i novčanu kaznu u iznosu od 10 tisuća eura. Tako je postao prvi novinar zatvorenik u Zatvoru Ujedinjenih Naroda u Scheweningenu (Den Haag) u Nizozemskoj. Margetić je kaznu odslužio u cijelosti i platio novčanu kaznu.
U ožujku 2007. Margetić je pripremio za tisak knjigu „Tranzicijska prijevara“.
Početkom svibnja 2007. Margetić je završio svoje višegodišnje istražvanje o tragu opljačkanog novca i aferi pranja novca u austrijskoj Hypo Alpe Adria banci u Hrvatskoj. O tomu je pripremio ospežno istraživanje pod naslovom „Kako strane banke peru opljačkani novac u Hrvatskoj?“, opisujući tako tehnologiju bankarskog kriminala u trazicijskom financijsko – ekonomskom sustavu Republike Hrvatske.
Kao istraživački novinar Margetić je prvi objavio dokumentaciju o protuzakonitoj privatizaciji Dubrovačke banke, poduzeća „Sunčani Hvar“, te tajnu dokumentaciju o kriminalu u Hrvatskoj narodnoj banci i tajnim računima Ministarstva financija.
Surađivao je povremeno u zadarskom tjedniku „Hrvatski list“.
Tijekom 2005. i 2006. godine Margetić je izvješćivao za iseljeničke radio postaje „Lijepa naša“ u Chichagu, „Hrvatski informativni program“ Toronto, „Hrvatski radio“ Melbourne, Hrvatski radio Tasmania.
Član je Odbora za nacionalnu tehnologiju Matice hrvatske.

Posjetitelji / Visitors

Zagreb
Bruno Bušić

Domagoj Margetić

srijeda, 30.01.2008.

Hrvatska ne smije priznati Kosovo


Republika Hrvatska ne smije priznati neovisno Kosovo!

Priznanje kosovske neovisnosti, a sada neću raspravljati o problemu terorizma, bilo bi opasna avantura hrvatske diplomacije, i presedan koji bi uvelike mogao otežati i zaoštriti granične sporove Hrvatske sa Slovenijom, Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom. Naime, vjerujem da je svakom prosječnom čitatelju, poznato da sa svim ovim susjednim državama Republika Hrvatska ima neriješene granične sporove, u kojima uglavnom te države iskazuju teritorijalne pretenzije na štetu teritorijalne cjelovitosti i integriteta Republike Hrvatske.

Jedan od ključnih aduta i argumenata Hrvatske u tim sporovima, ili u mogućoj budućoj međunarodnoj arbitraži oko tih spoorova, predstavljaju zaključci Badinterove komisije iz prosinca 1991. godine.

Na temelju zaključaka Badinterove komisije (Mišljenje broj 3 Arbitražne komisije, Pariz 11.1.1992. godine, na Mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji zaključeno je sljedeće:

„Drugo – Razgraničenje između Hrvatske i Srbije ili između Srbije i Bosne i Hercegovine, ili eventualno između drugih neovisnih država koje međusobno graniče, mogu se mijenjati samo slobodnim i međusobnim sporazumom“.

U smislu zaključaka Badinterove komisije jasno je da se kao moguće nove međunarodne granice, mogućih novonastalih država mogu priznati jedino nekadašnje granice pojedinih republika unutar bivše SFRJ.

U tom smislu, stajalište Badinterove komisije je jasno, i po njemu nedvojbeno proizlazi da Kosovo može biti jedino unutar nekadašnjih republičkih granica Srbije, koje se po tom međunarodnom dokumentu moraju smatrati međunarodnim granicama te države.

Za Hrvatsku je dosljedna primjena odredba arbitraže Badinterove komisije od ključnog značenja, i možemo reći da dosljedna primjena načela i odluka Badinterove komisije predstavlja nacionalni interes Republike Hrvatske. Jer jedino dosljedna primjena ovog dokumenta, kojeg možemo nazvati i međunarodnom presudom, može osigurati povratak i očuvanje teritorijalnog suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske na njezinom teritoriju trenutno uzurpiranom od strane susjednih država, kakav je slučaj sa primjerice „Šarengradskom adom“, koju je okupirala Srbija, ili Svetom Gerom, koju je okupirala Slovenija.

Dosljedna primjena odluka Badinterove komisije predstavlja i vitalni hrvatski nacionalni interes kada je u pitanju rješenje spora sa Slovenijom oko tzv. „Piranskog zaljeva“ i drugih graničnih sporova sa Slovenijom na području Istre.

Međutim, ne možemo tražiti da se na nas dosljedno primjenjuju ti međunarodni dokumenti, a istovremeno priznati kontroverzno proglašenje neovisnosti Kosova, koje u cijelosti negira načela izrečena u odlukama Badinterove komisije.

Priznanje Kosova svakako predstavlja čin poništenja odluka i arbitraža Badinterove komisije, te bi Hrvatska priznanjem Kosova priznala i prihvatila i poništenje načela i odluka arbitraže Badinterove komisije. Takav stav i odluka nije i ne može predstavljati hrvatski nacionalni interes. Upravo suprotno, takvim činom, hrvatska bi diplomacija osporila dosadašnje hrvatske argumente kojima branimo hrvatsku poziciju u graničnim sporovima sa Srbijom, Crnom Gorom, BiH i Slovenijom. Priznanje Kosova od strane Hrvatske predstavljalo bi suludu diplomatsku, političku avanturu koja bi Hrvatsku dovela u poziciju mogućeg gubitka suvereniteta na jugu Hrvatske na Prevlaci, na Svetoj Geri, u tzv. „Piranskom zaljevu“, te mnogim drugim pograničnim područjima. Bio bi to opasan presedan, sa nesagledivim posljedicama za hrvatske nacionalne interese.

Naravno, potpuno je jasno da je za hrvatsku diplomaciju ovo izuzetno osjetljivo pitanje. Međutim, Hrvatska u ovom pitanju mora prvenstveno voditi brigu o vlastitim nacionalnim interesima. Priznanjem Kosova Hrvatska riskira gubitak suvereniteta u nekim svojim pograničnim područjima. A na uvlačenje Hrvatske u takvu zamku nitko nema pravo, niti itko ima pravo pčekivati od Hrvatske da ishitrenim priznanjem Kosova brani nečije interese na Balkanu koji su dijametralno suprotni hrvatskim nacionalnim interesima.

Domagoj Margetić

- 22:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 25.01.2008.

Papina poruka medijima i novinarima

Sveti Otac Benedikt XVI. uputio je medijima i novinarima Poruku za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije. Cijelu poruku možete pročitati OVDJE

- 16:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

Novi vodič za blogere

Web portal "Rising Voices" objavio je prvi u nizu svojih priručnika o internet medijima. Najnoviji priručnik, vodič za blogere možete pročitati OVDJE.

- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.01.2008.

Novinarske kurve i privatizacijski lopovi

Plaćena šutnja - najprofitabilnija novinarska djelatnost u Hrvatskoj

Jedno od najuvriježenijih pravila rada u „uglednim“ i „velikim“ novinskim kućama u Hrvatskoj, danas je svakako medijski reket. To, naime, znači da hrvatski mediji i urednici svoju šutnju o nekim, „osjetljivim“ temama, naplaćuju kroz usluge marketinga od onih poduzeća i pojedincama o kojima postoje diskreditirajući dokumenti i dokazi.

Tako se, primjerice, događa i sa slučajem Zagrebačke banke. Prije skoro dva mjeseca objavio sam na portalu Necenzurirano presudu zagrebačkog Općinskog građanskog suda kojom je Zagrebačka banka vraćena u vlasništvo Republici Hrvatskoj. Tada su tu vijest elektronskom poštom primili svi mediji, sve redakcije, Večernji list, Jutarnji, Novi list, Slobodna Dalmacija, Index, Javno.hr, te na svoje privatne mailove mnogi urednici, novinari i nakladnici hrvatskih medija.

Njihova reakcija je bila: šutnja. Vijest o presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu nije smjela biti objavljena u velikoj većini hrvatskih medija. Nitko nije smio prenijeti vijest koju je objavio portal Necenzurirano. Zašto?

Odgovor na to pitanje krije se u dobro plaćenoj vezi novinarskih i medijskih kurva i privatizacijskih lopova u Hrvatskoj. Lopovi (čitaj ratnoprofiterska poduzetnička elita), koji jedini u Hrvatskoj danas raspolažu gotovim novcem i velikim kapitalom, obilati su voljni plaćati svoje novinarske kurve za njihovu medijsku šutnju. Taj tajni savez – KURVI I LOPOVA – uspio je dva mjeseca skrivati vijest o presudi kojom je „najveća hrvatska banka“ vraćena u vlasništvo hrvatske države.

Danas se, pak, naglo situacija promijenila. Nakon što je jedan tjednik objavio vijest o sudskoj presudi u korist Republike Hrvatske, novinarske i medijske kurve više ne mogu šutjeti jer sada njihova šutnja govori više od bilo kojeg teksta, pa su najednom odlučili pisati o toj presudi. Naravno, bolje ikad nego nikad.

Ipak, valjalo je ovdje objasniti kako danas funkcioniraju „ugledni“ i „istinoljubivi“ hrvatski mediji i većina „uglednih“ novinara. Umjesto od pisanja, najveći prihodi medija i novinara u Hrvatskoj danas dolaze od – naplaćivanja šutnje.

Takva naplata šutnje postala je najprofitabilnija medijska djelatnost danas u našem novinarstvu. I upravo oni najglasniji, oni su najveće kurve najvećih hrvatskih lopova.

Domagoj Margetić

- 12:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 16.01.2008.

Kućni red i disciplinski propisi

Predsjednik Gradske općine grada Zagreba Rudolf Erber, donio je 10. veljače 1936. godine „Kućni red i disciplinske propise Dječjeg sabirališta Općine grada Zagreba propisan na osnovu Članka 19., Statuta za Dječje sabiralište. Kućni red i disciplinske propise možete pročitati OVDJE.


Tom prigodom upravitelj Dječjeg sabirališta Franjo Perše zapisao je u svoj osobni dnevnik slijedeće.


Najteža i najljuća rana naših gradova su nesretna zapuštena djeca, uličari.

U početku bivaju samo dosadni prolaznicima, a za vrijeme i opasni cijelome društvu, koje se počinje brinuti za njih tek onda, kada već počine kažnjivi prestupak. Vode ih tada pred sud, osuđuju u popravilišće i napokon vraćaju ih kroz roditeljski dom ili zavičajnu općinu opet na ulicu.

Zapušteno dijete prkosne je ćudi. Ne prima opomena, ni pouka roditelja ili škole. Bježi od kuće i škole. Oštećuju tuđe vlasništvo. Hotomično laže radi pomanjkanja ćudorednog odgoja. Od laži vrlo je kratak put do krađe. Javlja se vjerski indiferentizam, a tada nećudorednost vodi takvo nesretno dijete do podivljanja ćudi.

Prosjačenje, prevara, krađa i provala plodovi su spomenute uzgojne dekadence.

Pravi uzrok ove katastrofe modernoga svijeta jest u nesposobnosti roditelja u uzgajanju radi slabih ekonomskih i socijalnih prilika ili radi pomanjkanja morlanog života, što se očituje u divljim brakovima, koji su najveći producent zapuštene djece.

I ovako dijete posjeduje iskru Božanske ljubavi i ta je u njemu nedaćama života samo zapretana, pa je dužnost Sabirališta probuditi i osloboditi tu iskru i raspiriti njen vječni žar za sve lijepo, plemenito i dobro školom, pozornicom, igrama, ručnim radom, a napose kućnom kapelicom, gdje se psiho analiziraju razni događaji, stvaraju odluke, učvršćuje volja za drugi život.

U tu svrhu priređivani su spomendani kao svečanosti u raznim godišnjim prigodama ...

(Napisao: Franjo Perše)

- 23:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 15.01.2008.

Statut Dječjeg sabirališta Općine slob. i kr. glavnog grada Zagreba

(Nastavljam s objavljivanjem osobnog dnevnika upravitelja prvog doma za napuštenu djecu u Zagrebu, gospodina Franje Peršea)

Kraljevska banska uprava Savske banovine donijela Statut Dječjeg Sabirališta

I tako se briga Zagreba, koju vodi već od godine 1908. za zapuštenu djecu, kada je kupio 60 jutara zemlje kod Sv. Duha za ubožnicu i Uzgolište za zaštitu ugrožene i spasavanje zapuštene djece i mladeži osiguravši istodobno 600.000 kruna za tu svrhu, barem donekle ispunila, ako i ne tamo, gdje bijaše predviđeno.

Gospoda učitelji Tomašić Ivan i Širola Stjepan upućeni su prigodom njihova polaska na vrtlarsko voćarsku izložbu u Prag, da istodobno pregledaju zavode za zaštitu djece, što oni i izvršiše, izdavši knjigu „Uzgojna skrb za zaštitu i spašavanje djece i mladeži od moralnoga brodoloma“.

Knjiga posvećena je Gradu Zagrebu.

Na stranici 125 navedene knjige traži pisac g Ivan Tomašić Dječje sirotište sa odjelima: za dojenčad, nahočad, za djecu predškolskog doba, za djecu školske obvezanosti, za mladež obvezanu na polazak opetovne i asil, za stranu djecu, koju treba otpraviti u zavičajnu općinu, dok se obavi procedura otpreme.

Namisao asila pod imenom sabiralita oživotvorena je nakon 35 godina, pa je čvrsta nada, da će se taj zavod sve više usavršavati na korist povjerene djece i na ugled grada Zagreba.

(Napisao: Franjo Perše)

OVDJE možete pročitati Statut Dječjeg sabirališta Općine slob. I kr. glavnog grada Zagreb, donesen od strane Kraljevske banske uprave Savske banovine, u Zagrebu 10. veljače 1936. godine


Do sada objavljeno:

Dnevnik upravitelja prvog Dječjeg sabirališta za napuštenu i nezbrinutu djecu u Zagrebu, OVDJE

Otvorenje i blagoslov Dječjeg sabirališta u Zagrebu, OVDJE

„Zagreb je prvi u državi uredio centralno sabiralište za djecu ulice“, OVDJE

- 20:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.01.2008.

Šutnja saborskog zastupnika košta 200 tisuća kuna?

Danas sam, zapravo sasvim slučajno, bio nazočan sastanku na kojem je do kraja razotkrivena kriminalna tehnologija po kojoj neki saborski zastupnici uzimaju reket kako ne bi govorili u Saboru o nekim temama, odnosno osobno sam mogao čuti kako jedan manjinski saborski zastupnik naplaćuje svoju šutnju u Saboru o aferama.

Naime, zagrebački poduzetnik Pašk Kačinari zatražio je sastanak sa bliskom suradnikom jednog manjinskog zastupnika, kako bi mu predstavio i pokazao sveobuhvatnu dokumentaciju o kriminalu i korupciji u Zagrebačkoj banci, kao i zadnju presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kojom je Zagrebačka banka vraćena u vlasništvo Republike Hrvatske.

Pašk Kačinari, zapravo je kao i mnogim državnim dužnosnicima do sada, želio saborskom zastupniku predstaviti dokaze i dokumente iz „Afere ZABA“, kako bi zastupnik mogao djelovati u Saboru na temelju argumenata o rganiziranom bankarskom kriminalu i korupciji.

Međutim, dogodilo se nešto što niti Kačinari, ni ja nismo mogli očekivati ni u najgorem scenariju.

Nakon što je gospodin Kačinari bliskom i ovlaštenom suradniku saborskog zastupnika dao dokumentaciju., ovaj ju je pročitao i nakon nekoliko minuta rekao je Kačinariju:

„Znaš, jedino što ja i zastupnik možemo napraviti s ovim je otići Franji Lukoviću i tražiti ga 200 tisuća kuna, ili koliko već, da ne bi o tome govorili u javnosti i u Saboru. A isto tako, ako od Vlade ne dobijemo dovoljno proračunskog novca možemo ih ucijeniti da ćemo u Saboru pokrenuti ovu nezgodnu temu. To je najviše što mi možemo – naplatiti svoju šutnju“.


Nakon ovih riječi gospodin Kačinari i ja ustali smo i napustili ovaj sastanak, a Kačinari je sugovorniku uzeo sve dokumente i ponio ih sa sobom, doslovno zgrožen ovakvom očitom i drskom korumpiranošću saborskog zastupnika i njegova najbližeg suradnika.

Zastupnički reket kojim neki saborski zastupnici poput ovog naplaćuju svoju saborsku šutnju, očito su izdašan oblik dodatnih saborskih prihoda za pojedine korumpirane saborske zastupnike.

- 19:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.01.2008.

„Zagreb je prvi u državi uredio centralno sabiralište za djecu ulice“


Dan otvaranja Dječjeg sabirališta

Za vrijeme dolaska uzvanika kao i za vrijeme razgledavanja zavoda svirala je na dvorištu Sabirališta limena glazba pitomaca Učeničkog (šegrtskog) doma Općine grada Zagreba. Iza te svečanosti svi uzvanici pođoše u Učenički (šegrtski) dom, gdje se izvršila posveta Doma na svečan način.

...

Upraviteljem postavilo je Gradsko poglavarstvo rješenjem od 3-III-1936. broj 1.103-Prs-1936 Franju Perše dosadanjega upravitelja Učeničkog (šegrtskog) doma, honorarnim učiteljima Gorupić Stjepana rješenjem od 3-III-1936. broj 1.105-Prs-1936 i Petras Stjepana rješenjem od 3-III-1936. broj 1.106-Prs-1936. Liječnmikom je imenovan Dr Pavao Lepulić zdravstveni nadzornik. Prefektima su postavljeni Stiperski Dragutin student tehnike rješenjem od 3-III-1936. broj 1.108-Prs-1936 i Nikšić Zlatko kandidat učiteljstva rješenjem od 3-III-1936. broj 1.107-Prs-1936.

Radom se započelo 10. ožujka 1936. kada su se počeli voditi prvi pregovori i dogovori o praktičnoj provedbi kućnog reda i o radu u školi Sabirališta, dok je pravi rad započeo 16. ožujka 1936., kada su primljena prva djeca. 13-III-1936. broj 1.298-Prs-1936 postavljen je za zavodskog podvornika Kereša Tomo grad pomoć podvornik iz Grad škol otsjeka. 4-V-1936. broj 1.750-Prs-1936 imenovan je drugi prefekt Štitić Ante. 24-VI-1936. broj 4.127-Prs-1936 imenovan je manipul činov Rolf Tomislav.

(Zapisao: Franjo Perše)

Novinsko izvješće o otvaranju Dječjeg sabirališta: "Zagreb je prvi u državi uredio centralno sabiralište za djecu ulice"

- 21:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 12.01.2008.

Otvorenje i blagoslov Dječjeg sabirališta u Zagrebu

Dječje sabiralište Općine slob i kr glav grada Zagreba
osnovano i otvoreno je
nastojanjem pretsjednika gradske općine
gosp Rudolfa Erbera
i
socijalnoga odbora Gradskoga vijeća, tj gg:

Debeljaka Stjepana, Hadžić Ljubomira, Volšćanšek Šandora, Tabačnik Šandora, Babić Stjepana, Haramine Vilima, Jelinek Vilima, Kantoci Teodora, Kralj Zvonimira, Krčelić Josipa, Kugli Zlatka, Pasarić Rudolfa, Pavline Jakoba, Schreiner Franje, Žulj Josipa, te osobitom brigom potpredsjednika g Kaufman Teodora, šefa socijalnoga otsjeka – senatora g Einvalter Zvonimira i nadzornika socijalnog otsjeka g Tretinjaka Mirka.

Na sjednici Gradskoga vijeća od 15. veljače 1935. gradski je senator g Einvalter Zvonimir izvijestio o prijedlogu Socijalnoga odbora Gradskoga vijeća o uređenju Sabirališta za zapuštenu djecu, pa je na osnovi toga izvještaja

Jednoglasno odlučeno:

(Broj 202.168-VI-1934), čl 242 Ovlašćuje se Gradsko poglavarstvo, da se u stanbenoj trokatnici Gradske općine na Radničkoj cesti 18a uredi Sabiralište za zapuštenu djecu.

Sabiralište ima se voditi u upravi Gradske općine. Potrebna sredstva za adaptaciju zgrada, namještaj i vođenje Sabirališta osigurana su u proračunu za god 1935 – 36 na Partiji XV poziciji 38.

I tako se pristupilo ostvarenju jedne opravdane potrebe grada Zagreba, kao i ispunjenju želje sviju dobronamjernih građana.

Zgrada u Radničkoj cesti 18a preudešena je u svrhe Sabirališta, uređen je stan za upravitelja Sabirališta u Gradskoj kući u Radničkoj cesti 16, jer bi inače ostalo premalo mjesta u Sabiralištu za djecu. Izrađen je Statut, kućni red i dosciplinski propisi Dječjeg sabirališta, što je prihvaćeno u skupštini Gradskog vijeća od 20-XI-1935 po čl 1135 i odobreno po Kr banskoj upravi Savske banovine – upravno odjeljenje, rješenjem od 10-II-1936 broj 9814-II-3-1-936.

Imenovano je stručno, administrativno, poslužno osoblje i upravitelj, te se na 4. ožujka 1936. pristupilo otvorenju i posveti Dječjeg sabirališta uz sljedeći program:

Dobrom srcu deklamovao pitomac Amruševa Bertović Drago
Pozdrav pretsjednika Gradske općine g Erber Rudolfa
Vjerujem od Kuhle Dragutina pjeva troglas zbor pitomaca Amruševa
Posvetu obavlja preč gosp Josip Lončarić, župnik sv Petra
Tebe Boga hvalimo pjevaju pitomci Amruševa
Razgledavanje Zavoda i upisivanje u spomenicu Zavoda

U Zagrebu 4. ožujka 1936.

(Napisao: Franjo Perše)

Uvodna stranica u Dnevnik Franje Peršea

Stranica Dnevnika na koju se prigodom otvaranja i blagoslova Sabirališta potpisao Bl Alojzije Stepinac

Napomena:
Otvorenju i posveti Sabirališta nazočio je i tada nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac, koji se tom prigodom i upisao u spomenicu Zavoda.

- 23:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dnevnik upravitelja prvog Dječjeg sabirališta za napuštenu i nezbrinutu djecu u Zagrebu

Prije desetak godina, slučajno sam među odbačenim papirima složenim za odvoz na otpad, pronašao vrijedan zapis čovjeka koji je upravljao prvim Dječjim sabiralištem za napuštenu djecu u Zagrebu, koje se prema Odluci tadašnjeg Gradskog poglavarstva zvalo "Sabiralište za zapuštenu djecu".

Spremio sam i sačuvao taj dnevnik od propadanja.

Odlukom tadašnjeg poglavarstva "Slobodnog i kraljevskog grada Zagreba" upraviteljem Sabirališta imenovan je Franjo Perše, koji je, sudeći prema sadržaju njegova Dnevnika, od trenutka otvaranja Sabirališta, pa sve do početka II. svjetskog rata marljivo zapisivao događaje, posjete, dnevne rasporede i život napuštene djece u Sabiralištu koje je bilo smješteno na tadašnjem zagrebačkom kanalu, danas nasuprot zgrade Autobusnog kolodvora, na današnjem Botićevom trgu, u zgradama u kojima se danas nalaze srednjoškolski učenički domovi. U jednoj od tih zgrada, danas u središtu, tada na periferiji grada, bilo je smješteno prvo zagrebačko sabiralište za zapuštenu djecu.

Nakon sedamdeset godina, ovdje ću u nastavcima objavljivati Dnevnik upravitelja prvog Sabirališta za zapuštenu djecu u Zagrebu, gospodina Franje Perše. Možda se jave i njegovi nekadašnji štićenici sa zagrebačkog kanala ili njihovi potomci. Možda usput, prateći sudbinu djece sa zagrebačkog kanala, doznamo i nešto više od onoga što je sedam desetljeća bilo skriveno u dnevničkim zapisima Franje Peršea.

- 17:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.01.2008.

Zašto EU zaustavlja pregovore s RH?

Vrlo kratko ću komentirati novu pljusku Europske komisije Vladi Ive Sanadera i političkom Zagrebu.

Naime, kako su prenijeli neki mediji, čelništvo Europske komisije odlučilo je kako neće započeti pregovore s Hrvatskom u poglavlju pravosuđa. Iako je Ana Lovrin danas požurila reći Mislavu Bagi kako je to uobičajena procedura, stvari nisu toliko jednostavne.

Naime, Europska komisija utvrdila je kako su neka izvješća hrvatskog pravosuđa, koja se odnose na organizirani kriminal u području pranja novca u hrvatskom financijskom sustavu, lažirana, odnosno da su Ministarstvo pravosuđa i Ministasrtvo financija, kao i Državno odvjetništvo Europskoj komisiji i drugim institucijama dali krivotvorene i lažne podatke o pranju novca u hrvatskim bankama.

Tako su otkrivene „rupe“ u izvješćima o pranju novca u Hypo banci, Raiffeisen banci u Hrvatskoj, te povezanosti najviših institucija izvršne vlasti i nekih visokih državnih dužnosnika s pranjem novca i prirkivanjem organizianog kriminala u tim financijskim institucijama.

Ivo Sanader i društvo ponovno pokušavaju prikriti novu krizu u pregovorima njegove Vlade Europskom unijom.

Ovoga puta Sanader mora odgovoriti na vrlo neugodna pitanja:

Zašto je Vlada Europskoj komisiji dala lažne podatke o organiziranom kriminalu vezano uz pranje novca u Hrvatskoj?

Zašto je Vlada prikrivala i skrivala pod oznakom državne tajne, dokumente i podatke o pranju novca u Hypo banci i Raiffeisen banci?

Neugodan početak mandata Sanaderove koalicijske Vlade.

- 23:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.01.2008.

Kreten na čelu diplomacije


Prije otprilike pet godina, kao glavni urednik Hrvatskog slova imao sam dogovoren intervju sa tadašnjim šefom HDZ-ovih poduzetnika Gordanom Jandrokovićem. Tema je trebala biti gospodarstvo i planovi HDZ-a za promjene u hrvatskom gospodarstvu dođe li do smjene tadašnje Račanove Vlade.

Nakon prva dva pitanja, postalo mi je jasno da preda mnom sjedi kreten s kojim je nemoguće voditi suvisli dijalog o bilo čemu, a ponajmanje o gospodarstvu. Jandroković je jednostavno ponavljao napamet naučene (i u središnjici odobrene) rečenice, a na neugodna pitanja bi rekao „ma nećemo to tako da ne ispadne glupo“.

I doista, kako napraviti barem osrednji intervju (a ovo je trebao biti tzv. naslovni intervju Hrvatskog slova) sa ovako ispodprosječnim glupanom. Nikako. „Ovo je preveliko mučenje i za tebe i za mene. Ja ću sastaviti pitanja i kakve – takve odgovore, a ti onda dopuni što hoćeš i vrati mi faksom autorizirano, jer ovaj je razgovor mučenje za nas obojicu“, rekao sam Jandrokoviću.

Nakon što sam sastavio pitanja i odgovore za Gordana Jandrokovića, poslao sam mu materijal faksom u nadi da će se barem potruditi neke stvari izmijeniti, dopuniti ... Međutim, kreten je autorizirao moja pitanja i moje odgovore od riječi do riječi onakve kakve sam mu ja i faksirao.

I sada taj kreten dolazi za šefa hrvatske diplomacije. On je valjda jedini kreten dovoljno glup da prihvati to mjesto u Sanaderovoj Vladi. A osim toga, netko mora popuniti i mjesto kretena u Banskim dvorima, nakon odlaska Ivice Kirina. Kirin je u odnosu na Jandrokovića barem bio samo dobar glupan.

U svakom slučaju, sretno Gordane! Ponekad je i kretenima sreća potrebna ...

- 02:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Veljača 2009 (1)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (12)
Prosinac 2007 (19)
Studeni 2007 (14)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (24)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (13)
Svibanj 2007 (1)
Veljača 2007 (16)
Siječanj 2007 (17)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


BROJAČ POSJETA
Hit Counter
Geo Visitors Map
Komentari On/Off